The Last House on the Left (1972)
Režija & scenario:
Wes Craven
Uloge:Sandra Cassell ... Mari Collingwood
Lucy Grantham ... Phyllis Stone
David Hess ... Krug Stillo
Fred J. Lincoln ... Fred 'Weasel' Podowski
Jeramie Rain ... Sadie
Marc Sheffler ... Junior Stillo
Richard Towers ... dr John Collingwood
Cynthia Carr ... Estelle Collingwood
Radnja:
Mari i Phyllis odlaze u veliki grad na koncert njihovog omiljenog benda 'BloodLust'. U pokušaju da nabave marihuanu, nailaze na nedavno odbegle robijaše Kruga i njegove pajtaše. Oni ih kidnapuju, siluju i masakriraju, nakon čega, ne znajući za to, potraže utočište kod roditelja jedne od žrtava.
Moj osvrt:
Prvi film koji je režirao, a pisao je i scenario za njega, veliko ime horor žanra Wes Craven, po mnogo čemu je kontroverzno delo. Inspirisan nasilnim slikama koje su stizale iz Vijetnama, režiser je želeo da to nasilje prenese i na film, a rezultat toga je ostvarenje koje je doživelo do tad nevidjenu cenzuru. Najbolji primer je i to što je u Velikoj Britaniji do 2003. godine bio izdavan pod cenzurom, kada su nasilne scene posebno dodate uz DVD izdanje i to u vidu slajdšoua! Tek 2008. godine se pojavilo uncut video izdanje.
Verujem da je film, u vreme kada se pojavio, bio šokantan, ali gledano iz današnje perspektive, deluje prilično neverovatno da se podigla tolika prašina.
Inače, radi se o klasičnom sadističko-psihopatskom filmu, koji se praktično sastoji iz dva dela. Prvi deo je o maltretiranju dve srednjoškolke od strane poremećenih odbeglih ubica psihopata, dok je drugi deo o tome šta se dešava kada muž i žena koji ih prime na noćenje, otkriju da su oni ubice njihovog deteta.
Scenario ima dosta rupa, kao i neke najneverovatnije obrte
i scene, vezano za kratko bekstvo devojaka od manijakalne družine, ali i neke
zabavne elemente poput prikazivanja lokalnih pandura kao totalnih neznalica i
nesposobnjakovića. Craven je odradio odličan hate rukovodjen devizom A.C.A.B.
Bolji deo filma je osveta roditelja, a svakako najupečatljivija scena je kada majka oralno zadovoljava jednog od ubica i dok ovaj dostiže vrhunac, odgriza mu vršnjaka.
Ipak, krajnji utisak nije Bog zna kakav. Film je dosta prosečan, verovatno u svoje vreme šokantan, ali danas – teško. Ali film je Cravena pogurao u sam vrh žanra, što ga čini znamenitim.
Ocena:
No Man's Land: The Rise of Reeker (2008)

Režija & scenario:
Dave Payne
Uloge:
Michael Muhney ... Harris
Mircea Monroe ... Maya
Stephen Martines ... Alex
Desmond Askew ... Binky
Valerie Cruz ... Allison
Wilmer Calderon ... Carlos
Robert Pine ... Sheriff Reed
Michael Robert Brandon ... The Drifter
Radnja:
1978. godine, šerif Reed hapsi u pustinji poremećenog serijskog ubicu poznatog po nadimku «Lutalica iz Doline smrti» i ubicu osude na smrtnu kaznu. Danas, šerif Reed je pred penzijom i zameniće ga njegov sin s kojim doručkuje u restoranu koji se nalazi u sred pustinje. Dok doručkuju, pojavljuju se tri pljačkaša kazina, koji se zaustavljaju zbog goriva a i zbog toga što je jedan od njih teško ranjen.
Jedan od kriminalaca je bivši momak kelnerice Maye. Ubrzo dolazi do pucnjave između pljačkaša i policajaca i njihov auto eksplodira. Ipak, telo ranjenog lopova nestaje i preživeli otkrivaju da se nalaze zarobljeni na čudnom mestu, kao i da ih uhodi i proganja demon koga prati smrad truleži i koji se zove «The Reeker».
Moj osvrt:
Kao i u originalnom filmu iz 2005. godine, scenarista/režiser Dave Payne, obrađuje istu temu. Opet se radnja vrti oko «Reekera», jednog od vojnika Smrti, samo je radnja za nijansu promenjena, no kako je to bitno za one koji nisu pogledali film neću otkrivati tu razliku.
Moj utisak je da je zbog toga što se veoma malo razlikuje u odnosu na «Reeker», ovaj nastavak slabije ostvarenje. Jednostavno, samo je zamenjeno mesto događaja, kao i glumci, naravno, sve ostalo je manje-više isto.
Takođe, nedostatak filma je gubitak solidne atmosfere iz prvog dela, ovde se ili u tome nije uspelo ili možda nije ni pokušano da se ona stvori, iako je ambijent (izolovani motel sa restoranom u pustinji) istovetan.
Čini mi se da su i glumci lošiji, tačnije gluma je lošija pošto u ovom slučaju nije bilo poznatijih glumaca.
Iako ne donosi ništa novo, ovaj film nije promašaj, već jedno prosečno ostvarenje kojim se solidno može ubiti dokolica. Čak bih kao eventualnu prednost filma, pomenuo i to što praktično može da se odgleda pre originala, jer se radnja ne nastavlja na prvi deo.
Ocena: