U sklopu akcije "Vreme je azijske horore", nakon jezivih "Ringu" i "Ju-on", "selim" se na kratko iz Japana u Tajland. Kada sam već tu, moram da napomenem da je posle Japana i Južne Koreje, tajlandska kinematografija rame uz rame sa hongkongškom na trećem mestu u Aziji po broju snimljenih horor filmova. Dakle, iz zemlje koja ima dugu i veliku tradiciju snimanja horora, stiže "Shutter", a njegovi režiseri su Banjong Pisanthanakun i Parkpoom Wongpoom, likovi koji su posvećeni žanru i koji stoje iza nekoliko odličnih tajlandskih filmova: "Alone", "4bia", "Phobia 2".
Radnja u "Shutteru" prati sudbinu mladog para (fotograf i njegova devojka), koji nakon "hit and run" saobraćajke primećuju misteriozne beličaste senke na svojim fotografijama. Da se radi o nečem natprirodnom, potvrđuju im i jeziva priviđenja u kojima se pojavljuje tajanstvena crnokosa devojka. Ono što će naučiti je da se ne može pobeći od prošlosti.
Naravno, sama radnja nije baš tako jednostavna, ali to je draž "Shuttera", pa se gledaoci do samog kraja drže u neizvesnosti zbog čega tačno su glavni junaci na meti osvetoljubivog duha. Dvojac Pisantahankun-Wongpoom je svetu filma podario remek-delo, to je moj prvi utisak. "Shutter" je odličan horor film, čiji su autori uspešno predstavili priču o duhu, a pod tim uspešno mislim na gomilu jezivih scena. Neke od njih su zaista nezaboravne, a sam završetak spada u kategoriju neprevaziđenih i savršenih. Sem toga, produkcija je fina, a kvalitetu doprinose svakako i specijalni efekti.
Da je "Shutter" zaista specifičan film, možda dočarava podatak da je rimejkovan u dve zemlje i to na tri jezika! Osim najpoznatijeg, istoimenog američkog rimejka, u Indiji su snimljena dva rimejka i to jedan na hindi jeziku u čuvenom Bolivudu (Click, 2010.), a drugi na tamilskom jeziku u tzv. Kolivudu (Sivi, 2007.).