Kako odavno nije bilo nekih noviteta i ovaj blog je pomalo ušao u linearnu putanju, rešio sam da uvedem kategoriju "Pogled sa strane" gde će se naći recenzije nekolicine stvaralaca čije mišljenje zavređuje pažnju. Kako je Srbija, Meka i Medina nepotizma, čast da otvori ovu rubriku dobio je moj brat koji će pisati pod pseudonimom Pyramid Head. Za ljubitelje horor žanra, taj podatak je jasna asocijacija na film "Silent Hill" iz 2006. godine i naravno, pre toga na istoimeni serijal video igrica. Kako je on prosto opčinjen ovim filmom (verujte mi da me više puta godišnje gnjavi fascinacijom Silent Hillom), evo opširnijeg razjašnjenja misterije, pošto verujem da mnogima na prvo gledanje ovo bude uglavnom nejasan film:    
Evo jednog izvanrednog filmskog ostvarenja, koje je potpuno neopravdano prošlo prilično nezapaženo i, na svima poznatom, IMDb-u vrlo potcenjeno od strane publike. Uglavnom su dva osnovna razloga za sasvim prosečnu ocenu 6.5, a to su neshvatanje glavne i sporednih priča u filmu i poređenje filma sa istoimenom video igrom od koje je nastao.
Ne bih ni da komentarišem tu razmaženu američku publiku koja je došla u bioskope sa očiglednom namerom da odgleda video-igru na velikom platnu, pa kada su shvatili da je to film koji je samo inspirisan igrom (i pritom veoma verno odslikava sablastan i jeziv ambijent), a ne prati dosledno njenu radnju, rezignirano su podelili jedinice i dvojke na pomenutom sajtu.
Glavni deo ove recenzije posvetio bih pojašnjavanju poprilično komplikovane priče, koja mnogima nije najjasnija, a ni meni nije bila nakon prvog gledanja. Pa, krenimo od početka...

Rouz da Silva (Rada Mičel) i njen suprug Kristofer (Šon Bin) uviđaju da njihova usvojena devetogodišnja ćerka Šeron (Džodel Ferland) često nekontrolisano mesečari i u snu pominje mesto zvano Silent Hill. Kako bi razrešila taj već hronični problem majka odlučuje da odvede ćerku u mesto iz njenih snova, napušteni grad Silent Hill, u Zapadnoj Virdžiniji, u kojem je pre 30 godina izbio veliki požar, koji i dalje tinja na pojedinim mestima pod zemljom. Ovaj detalj je inspirisan stvarnim gradićem Sentralija, u američkoj državi Pensilvanija, gde je 1962. izbio požar u rudniku uglja, koji se pod zemljom proširio na obližnje napuštene ugljokope i dan danas tinja i procenjuje se da će goreti još oko 250 godina!
Rouz i Šeron kreću na put tajno, da otac ne sazna, jer se on nije slagao sa tom idejom, već je mislio da je Šeron neophodna medicinska pomoć. Na putu do Silent Hilla im se pridružuje policajka na motoru Sibil Benet (Lori Holden), koja pokušava da presretne njihov džip. U poteri, na samom ulasku u gradić, ona se «skrši» sa motora, a Rouz udara u bankinu pokušavajući da izbegne neko dete na putu.
Rouz se budi posle nesvestice i shvata da je Šeron nestala iz džipa, dok se svuda oko nje prostire sablasna, gusta magla, a pepeo pada s neba poput snega. Nadrealna, jeziva i uznemirujuća atmosfera iz igrice je izvanredno preneta na filmsko platno, a korišćenje originalne muzike iz igre u filmu je pun pogodak i dodatno doprinosi stvaranju horor ambijenta.


Ako niste gledali film ovde bi trebali da prestanete da čitate tekst, jer ću izneti gomilu spojlera...

Upravo na ovom mestu nastaje prva dilema za mnoge gledaoce, jer iz nekog razloga misle da su u toj saobraćajnoj nezgodi poginuli i Rouz i Šeron i Sibil i da su do kraja filma one zarobljene u nekoj vrsti pakla. Međutim, takve tvrdnje su smešne i potpuno neopravdane iz više razloga. Prvo, oštećenja na džipu su minimalna, praktično ih ni nema i nelogično je da neko pogine usled tako blage nezgode. Drugo, da su poginule njihova tela bi bila pronađena, nema razloga da im tela nestanu. Treće, da su zaista mrtve, Rouz nikako ne bi mogla da kontaktira Kristofera mobilnim telefonom i to dva puta do kraja filma.
U svakom slučaju, Rouz i Sibil kreću u potragu za Šeron, a Kristofer i detektiv Tomas Gući za njima i polako otkrivaju mračne tajne Silent Hilla (SH).
Sjajnim scenama koje podsećaju na video-igru od koje je film nastao, u kojima Rouz otkriva da je grad napušten i dubokim provalijama odsečen od ostatka sveta, a zatim pronalazi mapu grada, crteže svoje ćerke, ključeve školskih prostorija, baterijsku lampu, ključ od hotelske sobe, režiser se potrudio da zadovolji i zahteve gejmera.
Ukratko, radi podsećanja, radnja se odvija 2004. godine, a zaplet počinje da se odmotava kada se Rouz spusti liftom u mračnu dubinu Brukhejven bolnice, gde se, po rečima fanatične vođe gradske sekte - Kristabele, nalazi demon, koji jedini može da zna gde je Šeron. Ustvari se radi o Alesi Gilespi, koja već 30 godina leži prikovana za bolnički krevet. Njena tamna strana - Dark Alesa (Džodel Ferland), razjašnjava istoriju stravičnih dešavanja koja su dovela do sadašnje situacije.
Može se zaključiti da je Silent Hill bio osnovan od strane lovaca na veštice, koji su tu praksu nastavili i nakon osnivanja gradića, a njihovi potomci i do današnjih dana, u veri da na taj način odlažu apokalipsu. Mala Alesa Gilespi je do svoje devete godine trpela svakodnevne uvrede i šikaniranje, skoro od cele zajednice, zbog toga što je začeta u grehu - nije se znalo se ko je njen otac. Čak biva silovana od strane školskog domara. Istaknuti član gradskog kulta, Kristabela, uspela je da nagovori Alesinu naivnu majku Daliju da postoji način da se ova očisti od grehova. Tako su se, novembra 1974. godine, u dvorani Grand Hotela sastali članovi kulta u nameri da spale «vešticu» Alesu, a kada je Dalija konačno shvatila njihove namere, ona odlazi u policiju. Sirotu Alesu spaljuju na improvizovanoj lomači, ali se spletom okolnosti, ogromni vatreni kotao prevrće i nastaje požar u hotelu, koji zahvata podzemne rudnike uglja i širi se kroz ceo grad.
Pomoć je stigla prekasno. U to vreme mladi policajac Gući izneo je Alesu iz hotela, ali je ova već pretrpela opekotine trećeg stepena na celom telu. Ona završava u Brukhejven bolnici i tada dolazimo do prvog ključnog detalja ove priče. Posle toliko godina bezrazložnog ponižavanja i diskriminisanja, mala Alesa doživljava i spaljivanje na lomači i od tolikog stravičnog bola, patnje i nesreće, u njoj se razvijaju neopisivi, natprirodni gnev i mržnja prema onima koji su je tako surovo zlostavljali. «I mržnja počinje da menja svet...» U takvim okolnostima, njena izmučena duša cepa se na dva dela i tako nastaje Dark Alesa, kao oličenje njene mržnje. I ne samo to, već Alesa i Dark Alesa zajedno stvaraju jednu novu, paralelnu dimenziju, u koju će zarobiti sve one koji zaslužuju kaznu zbog Alesinih patnji. Tako u noći velikog požara, odredjeni broj žitelja SH-a strada u vatrenoj stihiji, jedan deo biva spašen i evakuisan iz grada, a skoro polovina misteriozno nestaje i njihova tela do dan danas ostaju nepronadjena. To su upravo oni koje je Alesa «odvela» u svoj svet.
Još jedan veliki predmet rasprave je da li je Dark Alesa demon. Moje vidjenje, a i određenih ljudi dobro upućenih u scenario, je da ona nije ni demon ni đavo, već otelotvorenje mržnje Alese Gilespi. Iz tog razloga, ona nije bila u mogućnosti da u paralelnoj dimenziji koju je sama stvorila istog trenutka poubija sve preostale zločince. Jer i ta dimenzija se sastoji iz dva sveta: 1) magloviti Silent Hill u kojem pada sneg od pepela i 2) transformisani, mračni SH, tj. Otherworld, sa svim onim bubama, spiterima, unakaženim medicinskim sestrama, Pyramid-head-om i ostalim spodobama, koje surovom smrću kažnjavaju svakog, osim Dalije Gilespi, ko im se nadje na putu.
Celih 20 godina čudovišta iz Alesinog univerzuma su sistematski ubijala sve koji se nadju izvan crkve, za vreme trajanja Otherworld-a. Tada, dolazimo do druge ključne tačke - Alesa stvara još jednu svoju manifestaciju u vidu bebe, koja predstavlja sve ono dobro što je preostalo u njoj, i tu bebicu Dark Alesa iznosi u realni svet i ostavlja je u obližnjem sirotištu. Nju, malu Šeron, kasnije usvajaju Rouz i Kristofer da Silva.
Dakle, ovde već možemo da sklopimo sve kockice. Kada Rouz i Šeron krenu u Silent Hill, Alesa ih pušta u svoj svet, jer ona ih je zapravo i dovela tu. Zato one nestaju iz realnog sveta gde su Kristofer i Gući. Svrha njihovog dolaska u SH je ta što Alesa i njene kreature ne mogu da uđu u crkvu u kojoj se kriju zlotvori koje nije stigla njena osveta, pa joj je bila potrebna Rouz da je unese u crkvu.
Postavlja se i pitanje zašto ne mogu da uđu u crkvu i sve ih potamane? Zato što Alesa i dalje oseća neku vrstu straha od njihove sekte i naivno misli da na mestu njihovog okupljanja, gde je vera najjača, ne može da im naudi. Rouz pristaje da joj pomogne samo da nađe svoju ćerkicu.
I taman kada kultisti pronadju Šeron i odvedu je u svoju crkvu s namerom da je spale, jer je ista kao njihov «demon» Alesa, pojavljuje se Rouz, u koju se apsorbovala Dark Alesa, i iznosi im istinu o njihovom zločinu.
Nakon što Alesa konačno dospe u crkvu i uništi sve preostale kultiste, Otherworld nestaje, a sa njim i Alesa i Dark Alesa i svi mrtvi kultisti i spaljena Sibil. U naizgled realnom svetu, ostaju samo Dalija Gilespi, Rouz i Šeron tj. Alesa, jer su se dve strane jedne ličnosti sada integrisale u jednu osobu. Ipak, nakon dolaska kući, Rouz i Šeron/Alesa ne mogu da vide Kristofera, ni on njih, te je jasno da su one ostale zarobljene u Alesinom univerzumu. Obzirom da je Rouz ispunila sve što se od nje očekivalo, a Alesa je ostvarila svoju osvetu, ostaje pitanje zašto su one i dalje zatvorene u Alesinom svetu? Odgovor leži u tome, da je Alesa konačno našla majku kakvu zaslužuje i da je želi samo za sebe, nakon svih patnji koje je preživljavala. Takođe, Kristofer očigledno nije otac kakvog ona očekuje, jer se zalagao da je pošalju u mentalnu ustanovu. A možda je ključ u citatu iz filma: «Majka je Bog u očima deteta.»
Nadam se da sam uspeo da prenesem delić atmosfere i da odgovorim na neka od najčešćih pitanja. Siguran sam da će ovaj film imati kultni status u budućnosti, mada je i sada stekao takav status kod mnogih. U ovoj godini se očekuje nastavak, koji se neće direktno oslanjati na prvi deo, nadam se da neće pokvariti utisak. Ko nije gledao Silent Hill neka ga obavezno odgleda - neće zažaliti!