
Australijski film "The Tunnel" ideja je scenarista i producenata Enza Tedeschija i Juliana Harveya, koji su osmislili i specifičan način sakupljanja finansijskih sredstava da se on snimi. Njih dvojica došla su na ideju da skupe 135 hiljada australijskih dolara na sledeći način: prodajom pojedinačnih digitalnih frejmova po ceni od 1 dolara. Isto tako, planirali su da film bude dostupan direktno preko BitTorrenta, sasvim legalno. Ipak, morali su da se zadovolje sa svega 36 hiljada prodatih frejmova, pa je pravo čudo da je ovaj film uopšte i završen.
Radnja filma prati četvoročlanu novinarsku ekipu koja za ekskluzivnom pričom silazi u napuštene železničke, podzemne tunele i prolaze Sidneja, a tamo će pronaći isključivo užas. Film se reklamira pod pričom da se radi o istinitom slučaju, što je davno izlizana marketinška fora. Osim toga, radi se o još jednom lažnom dokumentarcu/found footage filmu, a u pojedinim delovima sličnost "The Tunnel"-a i filma koji je pokrenuo sav taj hajp zvani "pronađeni amaterski snimci koji dokazuju postojanje zlih i nečistih sila", kultnog "The Blair Witch Project-a je frapantna. Istraživačko novinarstvo, ženska koja je kriva za nastalu situaciju, mrak, vriska i cika i konstantno trčanje u potrazi za spasenjem, hm, sve mi to deluje jako poznato. Gde je, bre, kreativnost Australijanci!?
Naravno, kada snimite film za 36 hiljada australijskih dolara, mnogih stvari morate da se odreknete. Tako je ovde biće iz dubine tunela praktično potpuno zamaskirano, a njegova tek povremena pojavljivanja u delićima sekunde u pokojem kadru neće biti od pomoći da baš najjasnije skapirate o čemu se radi. Ali, da ne preteram, "The Tunnel" osim što nije originalan, nije loš film za jedno gledanje. Pogledaš i ideš dalje.

Logan McMillan prihvatio se snimanja ovog novozelandskog zombi filma koji meša elemente komedije i horora. Ovaj, čak i Novom Zelandu, nepoznati entuzijasta snimio je veoma niskobudžetni film, u kom je vešto koristio trikove kako bi se jeftinoća što manje primetila. Ipak, to mu nije pomoglo kada je u pitanju izgled zombija koji deluju dosta jadno što je moja najveća zamerka.
Budžet je automatski sprečio McMillana i da ima na raspolaganju bolju glumačku ekipu što se kod trojice glavnih likova ne primećuje, oni su dosta uverljivi u svojim ulogama, ali je zato glavna glumica očajna i pravi primerak britanskog skrndelja. McMillan, koji je ujedno i scenarista, pokušao je da stvori zabavnu horor komediju, ali po mom mišljenju nije baš uspeo u tome. U principu, priča je sasvim klasična za zombi filmove što je pomalo dosadno, a šale i nisu nešto specijalno.
Ako "Last of the Living" posmatram kao isključivo horor komediju B produkcije, onda film i nije loš, ali iz svakog drugog ugla gledano ovo je veoma prosečan film.
"Lake Mungo" je australijski horor film iz 2008. godine, svakako specifičan po stilu snimanja s obzirom da je reditelj Joel Anderson snimio svoj dugometražni prvenac kao lažni dokumentarac o "istinitoj" priči o duhovima. Ta kvazi istinita priča vrti se oko ožalošćene porodice čija se kćer tinejdžerka utopila na lokalnom jezeru. Međutim, nakon njene sahrane počinju da se događaju čudne stvari, pa njena porodica potraži pomoć kod medijuma koji otkriva da je ona vodila tajni život i da nije bila onakva kakvom ju je smatrala njena porodica.
Anderson je snimio ovu ghost story dramu na zanimljiv način. Fino je predstavio ožalošćenu porodicu, njihovu patnju i depresivnost uzrokovane gubitkom člana porodice, ali to je sve što je vredno pažnje u ovom filmu. Iz ugla hororfila, film je preblag, bez ikakvog ozbiljnog zastrašivanja gledalaca. Zatim, otkrićem dvostrukog života pokojnice, radnja jednostavno staje i do kraja se ne dešava ništa zanimljivo. Ideja je mogla da bude iskorišćena na daleko bolji način, ovako je nastalo mlako delo koje je ipak impresioniralo Amerikance, pa je već predviđen rimejk naredne godine.