[američki filmovi
]
31 Decembar, 2011 17:39
Shark Night 3D (2011)
David R. Ellis, čovek iza kojeg stoji nekoliko naslova iz horor žanra kao što su "Asylum", "Final Destination 2" i "The Final Destination", snimio je "Shark Night 3D" ukrstivši podkategorije kao što su animal attack, slasher i snuff. Iz tako nečega, normalno, može samo da nastane glup, nezanimljiv i naporan film, ali ni to nije bilo dosta Ellisu pa je film dodatno uništio dodvoravanjem publici izborom pitomog PG-13 rejtinga američke asocijacije za igrane filmove. To je značilo da neće biti golotinje ni preterano krvavih scena. Mislim, imaš među glumicama seksi Saru Paxton i Katharine McPhee i ne vidi se ni sisić, film je u startu osuđen na propast.
Koliko je zbrkan scenario, zaključite i sami: Sedam studenata odlazi na ostrvo na jezeru u zalivu Luizijane kako bi provelo razuzdan vikend. Međutim, zabava će se pretvoriti u noćnu moru kada jednog od njih napadne ajkula. Ovo ipak nije bilo dovoljno scenaristima Hayesu i Studenbergu, pa su u priču uključili i lokalne seljobere koji stoje iza ovih napada, jer snimaju smrti i kače ih na net, pošto se drže Del Boyeve devize: "Next year at this time we will be a millionaire."
Scenario je, dakle, glupav, a dodatno ga ruše nebuloze poput one kada crnac bez ruke i bez par litara krvi, kada sazna da mu je ajkula pojela ženu njegovog života, ulazi u jezero s ručno pravljenim kocem i s namerom da pokaže toj ogromnoj ribi da "payback is a bitch!". Na sve ovo, sam zaplet i završnica filma su prepuni klišea da se prosto guše u njima.
Ovakvi detalji, kao i činjenica da "Shark Night" ne donosi ništa što već nije viđeno u ovakvom tipu filmova, uticali su na to da kritika saseče film, a ni publika nije bila ništa zadovoljnija - osim loših ocena po filmskim web sajtovima, bioskopska zarada je bila svega 34 miliona dolara što je malo obzirom da je u produkciju uloženo čak 25 miliona! To je svakako veći udarac za producente od ocena, ali nisu ni zaslužili ništa bolje.
[američki filmovi
]
26 Decembar, 2011 19:29
Brain Damage (1988)
Šest godina nakon debitantskog, čudnog i morbidnog "Basket Case"-a, Frank Henenlotter se vraća snimanju filmom "Brain Damage". Ništa manje neobičnom od pomenutog prvenca, što se već može naslutiti iz radnje: Brian, sasvim običan i normalan mladić koji živi u Njujorku uspostavlja specifičnu simbiozu sa zlim, mozgolikim stvorenjem koje njegov mozak snabdeva narkotičkom, halucinogenom plavom tečnošću u zamenu za nesvesnu pomoć u "nabavci" mozgova nevinih žrtava kojima se to stvorenje hrani.
Kao i "Basket Case", i ovaj film ima jak kult koji ga prati iako se radi o jednom vrlo jeftinom, trashy ostvarenju koje obiluje mnogim komičnim scenama. Što se mene tiče, Henenlotterovi filmovi nisu mi zanimljivi. Sve mi to deluje veoma neozbiljno i siromašno, a "Brain Damage" mi je čak lošije legao od "Basket Case"-a. "BD" je užasno dosadan, a prvih pola sata mi se po glavi motala misao: "WTF!? Da li je moguće da ću do kraja gledati ovako nešto?" I izdržao sam, ali sem brutalnih scena krvoprolića, sve drugo je za zaborav, jer kako je to karakteristika Henenlotterovog rada gluma je očajna, produkcija Ž i scenario prepun neverovatnih dijaloga. Npr.:
Brian: "You sucked out her brains?"
Aylmer: "Yeah, right through her mouth."
Brian: "Is she dead?"
Aylmer: "Of course she's dead. What, are you kidding?"
(inače Aylmer je ime tog mozgolikog bića koje izgovaraju kao Elmer)
Osim ovoga, to biće deluje tako bezveze, kao neka krpena čarapa, a glas koji mu je pozajmio John Zacherle, poznat po dugogodišnjoj karijeri TV najavljivača uglavnom horor filmova najniže produkcije, je još bezvezniji. Reditelj je inače, što je bilo zabavno, ubacio i jednu scenu u metrou kada u voz ulazi Duane Bradley s ogromnom kutijom, glavni lik iz filma "Basket Case".
Da ne bude sve očajno, pomenuo sam da su krvave scene brutalne i jedini kvalitet filma, naročito scena sa raspomamljenom prsatom plavušom koja napipavajući ovo stvorenje u pantalonama glavnog junaka oduševljeno kaže: "Feels like you got a real monster in there", a kako se sve to završava možete videti na sledećem screenshotu:
[američki filmovi
]
21 Decembar, 2011 10:52
Halloween II (1981)
Nakon neverovatnog uspeha koji je postigao John Carpenter filmom
"Halloween", bilo je samo pitanje vremena kada će se priča o
manijakalno-demonskom ubici Michaelu Myersu nastaviti. Tri godine nakon
originala, Carpenter se odlučio da producira nastavak, sa starom saradnicom
Debrom Hill, a rediteljsku palicu je prepustio Ricku Rosenthalu koji i pored takve prilike nije kasnije snimio značajnije filmove.
Ovoga puta, u igri je bio deset puta veći budžet od originala, dakle 2,5 miliona dolara, a svoje uloge su ponovili Jamie Lee Curtis i Donald Pleasance. Ipak, sve to nije bilo dovoljno da se nadmaši uspeh prvog dela, pa je i zarada bila za trećinu slabija, ali je i pored toga, u godini u kojoj su bioskopske premijere imali i drugi deo "Friday the 13th", treći deo "Omen"-a i "The Howling", ovaj film bio najgledaniji.
"Halloween II" je nastavak koji se bukvalno domah, u kontinuitetu nastavlja na original - Myers je preživeo šest metaka koje je dr Loomis ispalio u njega i na slobodi je, dok je Laurie u lokalnoj klinici. On će malo terorisati Haddonfield, ali pre svega, pokušava da dođe do Laurie i ubije je, pa se dobar deo radnje odvija u ogromnoj bolnici.
"Halloween" je kultan film, a "Halloween II", premda nastavak, sasvim zadovoljavajuće delo. Iako se Rosenthal žalio da je na Carpenterovo insistiranje ovaj deo brutalniji, krvaviji i s više golotinje, to svakako ne mogu biti nedostaci ovog filma. Čuveni režiser je izjavio da je morao da ponovo snimi neke scene jer Rosenthalova verzija jednostavno nije bila jeziva, što Rosenthal, naravno, nije dočekao s oduševljenjem. Rezultat toga je još noviteta u horor žanru, do tada neviđenih, poput krupnog kadra u kome se igla od injekcije zabija u očnu jabučicu.
I u "Halloween II" se može čuti legendarna glavna muzička tema koju je Carpenter komponovao uz pomoć Alan Howartha, a na kraju filma se čuju The Cordettes i njihov veliki hit "Mr. Sandman":
Kao klasičan predstavnik slashera, "Halloween II" je za ljubitelje tog podžanra obavezna lektira, a ono što ga čini zanimljivijim je veća kreativnost Michaela Myersa u odnosu na prvi deo, pa su tako i likvidacije raznovrsnije i zanimljivije od prostog mlataranja nožem. Drugi deo, samo je razvio i ojačao kult Halloweena i Michaela Myersa, koji je bio alfa i omega u mnogim nastavcima, koji su bili daleko lošiji od ova dva (ne računajući treći deo koji nema nikakve veze s ovim serijalom).
Kako to obično bude, "Halloween II" je čak pratila i ogromna pompa pošto je 1982. godine, nakon brutalnog ubistva dvoje penzionera, optuženi Richard Boyer bazirao svoju odbranu na halucinacijama koje mu je izazvalo gledanje ovog filma.vPorota nije progutala njegovu priču i osuđen je na smrt.
