Usled nedostatka ili da se bolje izrazim suše kada su u pitanju dobri i kvalitetni savremeni horori, bacio sam se na ili repriziranje nekih filmova koji se nisu našli na ovom blogu a da sam ih gledao pre njegovog začetka i za vreme velike pauze ili na gledanje starijih naslova koji se smatraju boljim od prosečnog. Tako od poslednjih dvadesetak filmova koji su se našli na blogu, manje od pola ih je snimljeno u periodu posle 2000. godine što su verni pratioci bloga sigurno primetili.
 
Ovoga puta radi se o hororu "The Sentinel" iz 1977. godine čiju režiju potpisuje Michael Winner, čovek koji je snimio preko 40 filmova, ali najzvučniji podatak iz njegove biografije je to što je bio jedan od producenata filma "Death Wish", kultnog dela o osveti Charlesa Bronsona tj. njegovog lika koji surovo osvećuje smrt svoje supruge. Winner je ujedno i koscenarista na scenariju filma "The Sentinel", a sarađivao je sa Jeffreyjem Konvitzem po čijoj je istoimenoj noveli napisan scenario.
 
Njih dvojica adaptirali su priču o mladom i uspešnom top modelu Alison koja ne želi da se još uvek uda za svog verenika s kojim živi. Ona čak napušta njihovu zajednicu i useljava se u prelep apartman u Brooklynu, u zgradi u kojoj u potkrovlju živi čudni, slepi sveštenik. Alison se javljaju psihičke tegobe, javljaju joj se i košmari, kao i užasna sećanja na njen pokušaj samoubistva. Kada se požali agentu nekretnina na uznemiravanje od strane ostalih, veoma morbidnih stanara i komšija, saznaće da u zgradi žive samo ona i sveštenik i da se tu doselila s razlogom.
 
"The Sentinel" je horor film koji svoju stravu donosi na old school način - bez hektolitara krvi i zanimljivom pričom. Ova priča o duhovima/demonima iz pakla, na žalost, u nekom početnom delu izrazito podseća na klasik Polanskog "Rosemary's Baby", ali se kasnije jasno razlikuje, jer priča odlazi u drugom pravcu, a i kvalitet je ipak slabiji. No, ne mnogo, pa tako "The Sentinel" spada u pravo osveženje i odličnog predstavnika 70-ih godina XX veka. Naravno, činjenica je da iz današnjeg ugla gledanja, sigurno nije preterano strašan (nekima možda nimalo), ali recite mi koji film iz tog perioda može današnju publiku da "istrese iz gaća"?!
 
Osim priče, moram da istaknem i glumačku postavu koju predvode mladi Cristina Raines (nije ostvarila zapaženu karijeru) i Chris Sarandon, a u sporednim ulogama se pojavljuju Ava Gardner, John Carradine, Burgess Meredith, Eli Walach, Christopher Walken, Beverly D'Angelo, Jeff Goldblum. Atmosfera i ambijent su takođe pogođeni, a ono što je filmu dalo i kontroverznost je podatak da je u završnim scenama, kada se pojavljuju brojni demoni iz pakla, Winner angažovao stvarne ljude s kojima se priroda surovo poigrala i koji su nastupali kao cirkuske atrakcije u tzv. "predstavama nakaza". Njihov stvaran izgled daje filmu posebno neugodan i uznemirujuć ton. Ipak, čini mi se da je ovo pomalo zaboravljen film, o kome se ne priča dovoljno što nije zasluženo.