Režiser Hideo Nakata, nakon ogromnog uspeha koji je postigao filmom "Ringu" i njegovim nastavkom, nije dugo ostavio fanove horor žanra u čekanju novog odličnog filma. Tri godine posle "Ringu 2", Nakata je režirao "Honogurai mizu no soko kara", još jedno sjajno delo japanske horor kinematografije koje je na američkom tržištu prevedeno "Dark Water" iako bi u bukvalnom prevodu na naš jezik približnije glasilo "Voda iz mračnih dubina".
Nakata je, dakle, uspeo da snimi još jedno nezaboravno delo, a ovu horor dramu snimio je po kratkoj priči Kôji Suzukija "Poplava" koju su u scenario prilagodili Ken'ichi Suzuki i Yoshihiro Nakamura. Radnja se vrti oko razvedene majke Yoshimi i njene šestogodišnje kćerke Ikuko, koje se useljavaju u jeftin i pristupačan stan u sumornoj zgradi i u kom prokišnjava plafon iz stana iznad - a u njemu niko ne živi. Naravno, Japanci ne bi bili majstori kada ovu glavnu priču ne bi proželi porodičnim problemima i Yoshiminim problemima iz detinjstva, kao i sudbinom dveojčice koja je živela u stanu iznad njihovog i koja se vodi kao nestala.
Rezultat svega je potresna priča o majčinskoj ljubavi i žrtvi koju su majke spremne da podnesu kada su u pitanju njihova deca. Ovu priču praktično na svojim plećima nosi Hitomi Kuroki u ulozi Yoshimi, a priča se savršeno uklapa u mračan, turoban i depresivan ambijent siromašnijeg dela grada koji je gotovo stalno okovan oblacima i teškom kišom. Osim tog dramskog dela, koji je dakle na visokom nivou, "Vodu iz mračnih dubina" odlikuje i sasvim solidna doza strave i užasa, a od završne scene u liftu zgrade diže se kosa na glavi. Nema šta, reč je o prelepom filmu...