Posle japanskih i jednog tajlandskog filma, serijal gledanja azijskih ostvarenja nastavlio sam s tajvanskim "Gui si" (Svila), delom Chao-Bin Sua koji je njime debitovao u horor žanru. Su je pisao scenario i režirao film koji se smatra najboljim u tajvanskoj kinematografiji u tom žanru. Po podacima sa sajta asian-horror-movies.com u ovoj zemlji je u poslednjih desetak godina snimljeno sedam horora, a "Gui si" je odskočio kvalitetom (uz "Shuang tong" koji ću možda pogledati ako ga nabavim).
Kao što je za očekivati, "Gui si" je izraziti predstavnik azijskog horora - odlikuje ga složena priča, dosta dramskih segmenata ali i strava i užas u maloj, ali upečatljivoj dozi. Radnja prati japanskog naučnika Hashimota koji je stvorio nekakav uređaj za zarobljavanje energije. On svom timu saradnika pridružuje specijalnog agenta Tunga, kako bi mu pomogao da razreši misterioznu smrt i sudbinu dečaka čijeg je duha zarobio upravo pomoću svoje spravice.
Kako sam pomenuo, priča je komplikovana i to zbog paralelnog praćenja sudbine nekoliko likova - duha dečaka i njegove majke, Tunga i njegove majke, Hashimota. "Gui si" je u svakom slučaju zanimljiv film, koji obrađuje temu života posle smrti i večitog traganja ljudi za beskonačnim životom. Naravno, film produkcijski izgleda savršeno, glumačka ekipa je na nivou i predvodi je Chen Chang koji je igrao u spektaklima Johna Wooa i Ang Leeja - "Red Cliff" i "Crouching Tiger, Hidden Dragon", a specijalni efekti su fantastično odrađeni.
Možda će nekome pomoći trivijalnost da sam na jednom stranom blogu, naleteo na komentar kako je "Gui si" azijski "Ghost Busters", samo bez smeha. Summa summarum, ovo nije spektakularno delo poput "Ringu", "Ju-on" i "Shutter", ali je sasvim gledljivo i na momente vrlo zanimljivo.