Da razbijem stvaranje monotonije, posle odličnih filmova "Ju-on", "Shutter" i "Ringu", pogledao sam još jedno japansko ostvarenje - "Noroi" (na srpskom "Prokletstvo"). Kada pominjem razbijanje monotonije, mislim na taj podatak da je "Noroi" tzv. found footage film po čemu se razlikuje od navedenih koji su klasični horor filmovi o duhovima, a ovaj pripada podžanru koji je iznedrio "The Blair Witch Project". I kada već pominjem "TBWP", moram reći da me "Noroi" po mnogim detaljima podseća na taj film.
Iza njega stoji Kôji Shiraishi koji je još jedan japanski zaluđenik za horore i koji je stvorio neobično dugačak i vrlo komplikovan film o priznatom novinaru-istražitelju paranormalnog Masafumi Kobayashiju koji istražuje naizgled nepovezane natprirodne slučajeve koji se, kako se radnja bliži kraju, pokazuju povezanim sa legendom o drevnom demonu po imenu Kagutaba. Kako to biva u ovakvim filmovima, Kobayashi je nestao, a iza sebe je ostavio gomilu video materijala dok je snimao svoj najbolji i film koji će vas (nas) najviše uznemiriti.
Koliko je Shiraishi zakomplikovao radnju ovog lažnog dokumentarca, dovoljno govori podatak da u njemu čak 14 likova umire na razne načine, što je najbolje opisano samom tagline rečenicom: "Everybody dies!". Kao i većina drugih kritičara, takođe ću kritikovati dužinu ovog filma, mislim da je komotno moglo da se izbaci dosta toga i trajanje sa 115 minuta svede na 90-95 minuta što bi bilo mnogo podnošljivije. Ovako je razvučenost radnje otupila oštricu straha, što je prava šteta jer je sama priča odlično prezentovana, a kao i drugi azijski horori, "Noroi" sadrži nekoliko izrazito jezivih i nezaboravnih scena. Kada sam pomenuo sličnost "Noroia" sa "TBW Projectom", to se odnosi na iznošenje dela radnje u šumu, zatim čudna obeležja na mestima gde boravi Kagutaba i naravno dokumentovanje ovih paranormalnih događanja. No, to je  ipak zanemarljiva sličnost, pa ko voli azijske horore mora na listu obavezno pogledati da doda i ovaj film.