
Režija:
Georgi Kropachyov & Konstantin Yershov
Scenario:
Georgi Kropachyov, Aleksandr Ptushko & Konstantin Yershov po priči «Viy (Вий)» Nikolaja Gogolja
Uloge:
Leonid Kuravlyov ... Khoma Brutus
Natalya Varley ... Pannochka
Aleksei Glazyrin ... Sotnik
Nikolai Kutuzov ... Witch
Vadim Zakharchenko ... Khaliava
Pyotr Vesklyarov ... Rector
Vladimir Salnikov ... Gorobetz
Dmitri Kapka ... Overko
Stephan Shkurat ... Yavtukh
Radnja:
Kada mladi školarac, potraživši konak posle napornog puta, prebije vešticu koja ga je primila na noćenje, shvata da se radi o prelepoj devojci i beži nazad u školu. Medjutim, dobija poziv da ćerki lokalnog bogataša koja je na samrti, održi bdenje po njenoj poslednjoj želji, te on shvata da je ta devojka u stvari veštica koja ga je napala prethodnu noć. Da li će tri noći koje mora da provede u crkvi, za njega biti poslednje?
Moj osvrt:
Nekako najdraži horor film koji sam pogledao ne
predstavlja nijedan film iz američke produkcije (što ne znači da medju njima
nema dobrih horora i meni omiljenih), već iz naše. Reč je o televizijskom filmu
«Sveto mesto» Djordja Kadijevića iz davne 1990. godine. To remek delo, koje me
je (a i danas je tako) prestravilo, inspirisano je pričom velikog Nikolaja
Gogolja «Viy» i zaista je priča zastrašujuće dobra. Ono što nisam znao, kada
sam film prvi put pogledao, je da postoji ruska verzija iz 1967. godine, ali
putem interneta čovek sve može da sazna. 
Takodje, po toj priči, koja očigledno jako inspirativno deluje na filmadžije, snimljena su još 4 filma: tri su istog naziva kao i priča i snimljeni su 1909., 1916. i 1967. (svi su naravno ruski), zatim «Ведьма (Witch)» iz 2006., te Mario Bavin «Black Sunday» koji je labavo baziran na ovom delu. I da ne zaboravim, film koji ja željno iščekujem, «Viy» koji bi trebalo da doživi premijeru 12. marta 2009. godine.
Na razne načine
pokušavao sam doći do ruskog filma iz 1967. godine, te sam na kraju film skinuo
sa Youtube gde ga je neko postavio, naravno izdeljenog na delove (hvala Bogu,
ima ih samo osam). Nažalost, taj polu-genijalac polu-debil
, zaboravio je da
postavi i deveti, poslednji deo, koji prikazuje šta se desilo kada se treća noć
bdenja završila, ali ako uzmemo da je «Sveto mesto» dosta pratio priču, onda
taj deo toliko ne nedostaje. Nadam se samo da režiseri nisu imali neki specijalan
twist.