"Lake Mungo" je australijski horor film iz 2008. godine, svakako specifičan po stilu snimanja s obzirom da je reditelj Joel Anderson snimio svoj dugometražni prvenac kao lažni dokumentarac o "istinitoj" priči o duhovima. Ta kvazi istinita priča vrti se oko ožalošćene porodice čija se kćer tinejdžerka utopila na lokalnom jezeru. Međutim, nakon njene sahrane počinju da se događaju čudne stvari, pa njena porodica potraži pomoć kod medijuma koji otkriva da je ona vodila tajni život i da nije bila onakva kakvom ju je smatrala njena porodica.
Anderson je snimio ovu ghost story dramu na zanimljiv način. Fino je predstavio ožalošćenu porodicu, njihovu patnju i depresivnost uzrokovane gubitkom člana porodice, ali to je sve što je vredno pažnje u ovom filmu. Iz ugla hororfila, film je preblag, bez ikakvog ozbiljnog zastrašivanja gledalaca. Zatim, otkrićem dvostrukog života pokojnice, radnja jednostavno staje i do kraja se ne dešava ništa zanimljivo. Ideja je mogla da bude iskorišćena na daleko bolji način, ovako je nastalo mlako delo koje je ipak impresioniralo Amerikance, pa je već predviđen rimejk naredne godine. 
Cory nagovara svoje prijatelje da sa njim odu u ruiniranu kolibu usred nedođije kako bi istražili misterije vezane za njegovu prošlost. Kada shvate da su se njegovi baba i deda bavili crnom magijom, demoni i nemrtvi počinju da ih terorišu i napadaju, eliminišući jednog po jednog Coryjevog prijatelja.
"Demon Wind" je jedan od horora koji su mi u detinjstvu ostali u vrlo lošem sećanju, pre svega zbog toga što sam bio prestravljen kada sam ga odgledao davnih 90-ih godina prošlog veka. Nekih 15+ godina kasnije, dokopao sam se ovog filma i iskoristio priliku da osvežim pamćenje. Glavni utisak posle gledanja (bio) je da je "Demon Wind" vrlo loš horor film. Klasičan je primer B produkcije, izbor glumaca je očajan, a scenario je prepun brojnim što rupama što nebulozama.
Sama priča je podosta zamarajuća, toliko da ćete već posle par dana praktično zaboraviti o čemu se uopšte radilo u "Demon Wind"-u. Jedina iole svetla tačka ovog filma su demoni/nemrtvi/šta već tj. njihove maske koje su pravi 80-e stil. Jednostavno, ne želim više da habam tastaturu na ovaj film. Pass. 
Dva sitna dilera "španskih mušica" vraćajući se iz Meksika svrate u zabačeni noćni bar zvani "Đavolja jazbina". Tu odluče da provere da li njihova roba valja na gomili prelepih striptizeta. Ono što ne znaju je da to u stvari nisu žene već đavolje sluškinje te se ubrzo nađu u bezizlaznoj situaciji pokušavajući da spas ipak pronađu uz pomoć lepe Azijatkinje, koja je u stvari plaćeni ubica, i jednog lovca na čudovište. To će biti i više nego pakleno teško, jer protivnik im je sam djavo!
E pa ovako: uzmete "From Dusk Till Dawn", to smućkate sa katanom i borilačkim veštinama, dodate Devona Sawu i Kelly Hu, začinite ih Kenom Foreejem i gomilom poluturlih fora i dobijete klasičan film za SciFi Channel. Film ipak odiše šarmom loših horora iz 80-ih kao i dosta zanimljivo odrađenim maskama demonki (pitam se postoji li ova
reč u srpskom jeziku?) uzimajući u obzir da film praktično nije ni imao budžet. To naravno neće biti dovoljno da Vam drži pažnju osim ako niste hardcore horror fan. Najveća mana je slab "gore" i dosadni dijalozi kakvi su karakteristika loših filmova.
Film je režirao Jeff Burr koji je horor žanru "podario" filmove kao što su "Stepfather II", "Leatherface: The Texas Chainsaw Massacre III", "The Offspring", "Puppet Master 4", "Puppet Master 5: The Final Chapter", "Pumpkinhead II: Blood Wings", ali i gomilu drugih, još spektakularnijih naziva kao što su "The Werewolf Reborn!", "Spoiler", "Phantom Town", "Frankenstein & the Werewolf Reborn!", "The Telling". Prosečna ocena na IMDB-u = 4,38.
