U malenom gradu u Pensilvaniji, vojni eksperiment se otima kontroli i posledice isprobavanja biološkog oružja su stravične. Napadi ludila među stanovništvom vode ka ubistvima i nemirima, sve dok se ne pojavi američka vojska kada sve odlazi dođavola.
"The Crazies" je pre svega akciona drama za koju je scenario napisao George A. Romero, koji je i režirao film. Na mnogim forumima/blogovima/sajtovima ovaj film je svrstan u horor vode i to je bio razlog zbog koga sam odlučio da ga pogledam, kao i činjenica da uskoro treba da izađe njegov istoimeni rimejk sa Timothy Olyphantom i Radhom Mitchell koji, bar na osnovu odgledanog trailera, s nestrpljenjem očekujem:
Odmah mogu da napišem da je ovaj originalni "The Crazies" ogromno razočaranje! Film je dosadan do bola! Kako je iko povezao ovaj film sa horor žanrom ne mogu uopšte da shvatim. No, to ne bi bio problem, da ovo (ne)delo ne sadrži sve elemente da bi bio katastrofalan. Budžet je bio jadan, glumci su loši, radnja je toliko dosadna i uspavljujuća da ćete se boriti da ostanete budni. Najveća falinka je svakako to što "The Crazies" ne sadrži ni mrvu zanimljivosti i uzbuđenja. Iako se radi o filmu velikog Romera preporučujem da se poštedite muka i preskočite ga.
Ostareli glumac Edward Lionheart mislio je za sebe da je najveći živi pozorišni glumac. Kada kritičari ispljuju njegove nastupe i dodele nagradu za najboljeg glumca njegovom mladom i talentovanom kolegi, Lionheart izgubi vezu sa realnošću i izvrši samoubistvo na očigled sedam članova žirija. Dve godine kasnije, neko počinje da ubija jednog po jednog člana žirija. Da li je ubica Lionheart? I kako kada je mrtav?
"Theatre of Blood" pravo je remek-delo ne samo horor žanra već filmske umetnosti. Ovaj film Douglasa Hickoxa ima vrhunski napisan scenario i svaka čast Anthonyju Greville-Bellu na njemu. Inače, kao i većina filmova u kojima glavnu ulogu tumači Vincent Price, "Theatre of Blood" ni ne može da bude loš. Zanimljivo je da je to bio omiljeni film neponovljivog Pricea koji je sanjao da igra u nekom od Shakespeareovih dela zbog činjenice da su ga takve ponude zaobilazile kako je snimao isključivo horor filmove.
Price, kao i obično, briljira i uloga pomahnitalog Lionhearta mu leži kao salivena. Uz njega i odličan scenario, kvalitet filmu daju i režija, lokacija na kojoj se odvija veći deo radnje (to je napušteno pozorište), kostimografija, kao i inspiracija Shakespeareovim delima te je svako ubistvo vezano za neki od njegovih komada ("Julius Caesar", "Troilus and Cressida", "The Merchant of Venice", "Richard III", "Cymbeline", "Otello", "Titus Andronicus", "Henry VI, part I", "Romeo and Juliet", "King Lear"). Ubistva su samim tim veoma zanimljivo prikazana i maštovita.
Zanimljivo je da se pojedinim kritičarima film nije svideo iz razloga što je lik Lionhearta previše simpatičan, naročito u poređenju sa likovima kritičara koji su prikazani veoma odbojnim. Ipak, nemojte da vas to odbije od ovog filma, već ako se nađete u prilici obavezno ga pogledajte.
Na snegom okovanom rudniku, simpatični starac primeti čudnu, belu smesu sličnu šlagu ili šamu kako izbija iz zemlje. Zbunjen viđenim, odlučuje da kusa pomenutu penu i oduševljen njenim ukusom dolazi na ideju da je pakuje i prodaje i tako se obogati. Navučenost na ukus misteriozne pene dovodi do opšte pomame za ovim proizvodom širom SAD-a. Jedan klinac slučajno primeti da popularni proizvod nazvan "The Stuff" ima sposobnost kretanja i uviđa da se radi o vanzemaljskoj i parazitskoj vrsti. U isto vreme, industrijski špijun angažovan od strane proizvođača sladoleda koji su doživeli težak pad prodaje zbog ove pene, pokušava da otkrije tajnu "The Stuffa".
Eto, već po samoj radnji možete zaključiti o kakvom se filmu radi. Ovaj film Larryja Cohena imao je budžet od 1,7 miliona $ i svakako nije klasičan horor film, već svojevrsna kritika potrošačkog društva u SAD. Ta poruka koju nosi "The Stuff" ili kako je film bio preveden dok sam bio klinac "Pomahnitala pena", jedan je od retkih kvaliteta ovog filma. Sve ostalo je toliko loše da vuče na dobro.
Likovi su totalno debilni, a predvodi ih Michael Morirarty u ulozi industrijskog špijuna koji me je nervirao na više nivoa. Zanimljivo, u filmu se pojavljuju i Danny Aiello (do duše u jako epizodnoj ulozi) i Paul Sorvino u ulozi rasističkog lidera nekakve paravojne formacije. Najslabiji segment filma je montaža pa se na nekoliko mesto uočavaju nelogičnosti u redosledu radnje.
Jasno je da je film imao mali budžet, što se najbolje vidi na efektima, koji su prejadni, ali film ipak odiše atmosferom SF alien invaders-horora iz 50-ih godina XX veka i pored svega, "The Stuff" nekome može biti zabavan film, pod uslovom da se u startu prihvate sve njegove mane. Ipak, verujem da ga većina ljudi neće odgledati do kraja. Ma pogledajte samo ovaj trailer:
Jedna od upečatljivih scena:
Trivia: Scena u motelskoj sobi snimana je u istoj sobi u kojoj i kultna scena sa Johnny Deppom u filmu "A Nightmare on Elm Street".
Opis bloga:
Kao mali mnogo sam se plašio horor filmova, a sada sam izrastao u velikog ljubitelja žanra. Razlozi za to su moj brat blizanac koji ih je oduvek neustrašivo gledao, odlični hrvatski sajt www.horrorhr.com,a i drugar Zlaja koji mi je predložio da započnem blog. Sve što pogledam predstaviću na ovom blogu, u nadi da ću zainteresovanima olakšati da izaberu film po svom ukusu i preskoče totalne promašaje (osim ako nije HorrorHr lično pošto on takve filmove ne propušta :) ). Na kraju, upozoravam sve posetioce bloga da se na njemu vrlo često nalazi materijal uznemiravajućeg sadržaja.
kontakt: hororfilmovi@gmail.com
My Great Web page
Kako sam nehotice zeznuo nešto u control panelu, odlučio sam da ionako bezvredni i ničemu korisni pretraživač bloga tzv. search izbacim sa istog. On nije imao nikakvu funkciju tako da to nije nikakva tragedija a posetiocima bloga savetujem da pretražuju filmove na sledeći način:
U svom browseru možete ukucati ime filma koji vas zanima a u dodatku morate dopisati i hororfilmovi.blog.rs i Google će Vam izbaciti link sa traženim filmom (naravno pod uslovom da se uopšte nalazi na blogu).