[azijski filmovi
]
16 Jun, 2012 21:12
Honogurai mizu no soko kara (2002)
Režiser Hideo Nakata, nakon ogromnog uspeha koji je postigao filmom "Ringu" i njegovim nastavkom, nije dugo ostavio fanove horor žanra u čekanju novog odličnog filma. Tri godine posle "Ringu 2", Nakata je režirao "Honogurai mizu no soko kara", još jedno sjajno delo japanske horor kinematografije koje je na američkom tržištu prevedeno "Dark Water" iako bi u bukvalnom prevodu na naš jezik približnije glasilo "Voda iz mračnih dubina".
Nakata je, dakle, uspeo da snimi još jedno nezaboravno delo, a ovu horor dramu snimio je po kratkoj priči Kôji Suzukija "Poplava" koju su u scenario prilagodili Ken'ichi Suzuki i Yoshihiro Nakamura. Radnja se vrti oko razvedene majke Yoshimi i njene šestogodišnje kćerke Ikuko, koje se useljavaju u jeftin i pristupačan stan u sumornoj zgradi i u kom prokišnjava plafon iz stana iznad - a u njemu niko ne živi. Naravno, Japanci ne bi bili majstori kada ovu glavnu priču ne bi proželi porodičnim problemima i Yoshiminim problemima iz detinjstva, kao i sudbinom dveojčice koja je živela u stanu iznad njihovog i koja se vodi kao nestala.
Rezultat svega je potresna priča o majčinskoj ljubavi i žrtvi koju su majke spremne da podnesu kada su u pitanju njihova deca. Ovu priču praktično na svojim plećima nosi Hitomi Kuroki u ulozi Yoshimi, a priča se savršeno uklapa u mračan, turoban i depresivan ambijent siromašnijeg dela grada koji je gotovo stalno okovan oblacima i teškom kišom. Osim tog dramskog dela, koji je dakle na visokom nivou, "Vodu iz mračnih dubina" odlikuje i sasvim solidna doza strave i užasa, a od završne scene u liftu zgrade diže se kosa na glavi. Nema šta, reč je o prelepom filmu...
[azijski filmovi
]
11 Jun, 2012 15:18
Gui si (2006)
Posle japanskih i jednog tajlandskog filma, serijal gledanja azijskih ostvarenja nastavlio sam s tajvanskim "Gui si" (Svila), delom Chao-Bin Sua koji je njime debitovao u horor žanru. Su je pisao scenario i režirao film koji se smatra najboljim u tajvanskoj kinematografiji u tom žanru. Po podacima sa sajta asian-horror-movies.com u ovoj zemlji je u poslednjih desetak godina snimljeno sedam horora, a "Gui si" je odskočio kvalitetom (uz "Shuang tong" koji ću možda pogledati ako ga nabavim).
Kao što je za očekivati, "Gui si" je izraziti predstavnik azijskog horora - odlikuje ga složena priča, dosta dramskih segmenata ali i strava i užas u maloj, ali upečatljivoj dozi. Radnja prati japanskog naučnika Hashimota koji je stvorio nekakav uređaj za zarobljavanje energije. On svom timu saradnika pridružuje specijalnog agenta Tunga, kako bi mu pomogao da razreši misterioznu smrt i sudbinu dečaka čijeg je duha zarobio upravo pomoću svoje spravice.
Kako sam pomenuo, priča je komplikovana i to zbog paralelnog praćenja sudbine nekoliko likova - duha dečaka i njegove majke, Tunga i njegove majke, Hashimota. "Gui si" je u svakom slučaju zanimljiv film, koji obrađuje temu života posle smrti i večitog traganja ljudi za beskonačnim životom. Naravno, film produkcijski izgleda savršeno, glumačka ekipa je na nivou i predvodi je Chen Chang koji je igrao u spektaklima Johna Wooa i Ang Leeja - "Red Cliff" i "Crouching Tiger, Hidden Dragon", a specijalni efekti su fantastično odrađeni.
Možda će nekome pomoći trivijalnost da sam na jednom stranom blogu, naleteo na komentar kako je "Gui si" azijski "Ghost Busters", samo bez smeha. Summa summarum, ovo nije spektakularno delo poput "Ringu", "Ju-on" i "Shutter", ali je sasvim gledljivo i na momente vrlo zanimljivo.
[azijski filmovi
]
06 Jun, 2012 07:57
Noroi (2005)
Da razbijem stvaranje monotonije, posle odličnih filmova "Ju-on", "Shutter" i "Ringu", pogledao sam još jedno japansko ostvarenje - "Noroi" (na srpskom "Prokletstvo"). Kada pominjem razbijanje monotonije, mislim na taj podatak da je "Noroi" tzv. found footage film po čemu se razlikuje od navedenih koji su klasični horor filmovi o duhovima, a ovaj pripada podžanru koji je iznedrio "The Blair Witch Project". I kada već pominjem "TBWP", moram reći da me "Noroi" po mnogim detaljima podseća na taj film.
Iza njega stoji Kôji Shiraishi koji je još jedan japanski zaluđenik za horore i koji je stvorio neobično dugačak i vrlo komplikovan film o priznatom novinaru-istražitelju paranormalnog Masafumi Kobayashiju koji istražuje naizgled nepovezane natprirodne slučajeve koji se, kako se radnja bliži kraju, pokazuju povezanim sa legendom o drevnom demonu po imenu Kagutaba. Kako to biva u ovakvim filmovima, Kobayashi je nestao, a iza sebe je ostavio gomilu video materijala dok je snimao svoj najbolji i film koji će vas (nas) najviše uznemiriti.
Koliko je Shiraishi zakomplikovao radnju ovog lažnog dokumentarca, dovoljno govori podatak da u njemu čak 14 likova umire na razne načine, što je najbolje opisano samom tagline rečenicom: "Everybody dies!". Kao i većina drugih kritičara, takođe ću kritikovati dužinu ovog filma, mislim da je komotno moglo da se izbaci dosta toga i trajanje sa 115 minuta svede na 90-95 minuta što bi bilo mnogo podnošljivije. Ovako je razvučenost radnje otupila oštricu straha, što je prava šteta jer je sama priča odlično prezentovana, a kao i drugi azijski horori, "Noroi" sadrži nekoliko izrazito jezivih i nezaboravnih scena. Kada sam pomenuo sličnost "Noroia" sa "TBW Projectom", to se odnosi na iznošenje dela radnje u šumu, zatim čudna obeležja na mestima gde boravi Kagutaba i naravno dokumentovanje ovih paranormalnih događanja. No, to je ipak zanemarljiva sličnost, pa ko voli azijske horore mora na listu obavezno pogledati da doda i ovaj film.
