Dok imam brojne obaveze zbog kojih ne stižem da pogledam i predstavim nove horor filmove, koje su u kombinaciji sa Evropskim prvenstvom u fudbalu (mada za pasioniranog ljubitelja fudbala - EP bez nas i jeste neka vrsta horora ), evo nekih novih trailera za ubijanje dosade:
Dok prosečna američka porodica živi u prijatnom komšiluku,
najmladja ćerka Kerol En uspostavlja kontakt sa natprirodnim svetom preko
televizijskog kanala. U početku duhovi izgledaju prijateljski nastrojeni dok
zabavljaju porodicu raznim trikovima, medjutim ne prolazi mnogo vremena kada
ova misteriozna bića postaju loša – oni zastrašuju porodicu Friling,
ugrožavajući i njihove živote oživelim dvorišnim stablom i ubistvenom
lutkom-klovnom, dok konačno ne otmu Kerol En u ostavu dečje sobe, koja izgleda
predstavlja ulaz u drugu dimenziju. Porodica Friling na sve načine pokušava da
spasi najmladje dete iz ruku zlih sila.
Moj
osvrt:
Sasvim slučajno naleteh sinoć, uspavan odvratno
dosadnom utakmicom izmedju Poljske i internacionalizovane Nemačke, na ovaj
klasik horor žanra na kanalu TCM, i takav dar s neba nisam smeo da propustim,
te otuda i ovaj osvrt.
Poltergeist je jednostavno odličan film u kom je sjajno
prikazana drama kroz koju prolazi sasvim prosečna američka porodica, nakon što
kućni duhovi otmu njihovu najmladju ćerku. Film je zanimljiv, a najveći njegov
kvalitet je sama priča kao i fenomenalna gluma. I Craig T. Nelson i prelepa
JoBeth Williams i Beatrice Straight, pa čak i deca, odlično su odigrali svoje
uloge.
Efekti su ostavili dvostruki utisak: neki su
izvedeni jako dobro (posebno imajući u vidu da je film snimljen 1982. godine),
ali ima i loše odradjenih efekata, koji deluju smešno zbog jednostavnosti
(klasičan primeri je raspadanje lica jednog od istraživača duhova).
Za mene je poseban osećaj bio i to što sam se ovog
filma plašio kao klinac, naravno sada nije bio toliko strašan. Ipak, vraćanje
na prepoznatljive scene je neprocenjivo, i ko ne može biti fasciniran ponovnim
gledanjem Zelde Rubinstein? Ukoliko niste pogledali ovaj «masterpiece» horor
žanra – morate ispraviti tu grešku.
Zanimljivosti:
1. Režiser filma Tobe Hooper tvrdi da je iskusio
aktivnosti poltergajsta dok je bio mladić. Tokom njegovih tinejdžerskih godina,
izgubio je oca i nedeljama nakon očeve smrti, Hooper je bio svedok «lupanja
vrata, letenja tanjira po stanu i drugih bizarnih dogadjaja». Hooper je
komentarisao da ga je to iskustvo i privuklo u ovaj projekat.
2. Reč poltergeist vodi poreklo iz nemačkog
jezika, od reči poltern koja znači «stvaranje buke» i geist koja
znači «duh».
3. Film je inspirisao i slabije nastavke Poltergeist II:
The Other Side (1986), Poltergeist III (1988) i Poltergeist IV: In the Shadows
(koji je najavljen za 2009. ili 2010. godinu). Medjutim, ono što je zanimljivo
je navodno prokletstvo ovih filmova. Nešto više možete o tome saznati iz
sledećeg teksta koji sam preuzeo sa wikipedia-e (tekst je na engleskom), a
pošto smarači iz wikipedia-e žele da ga izbrišu za par dana, zato ne dajem link
već kopiram tekst ovde:
The
Poltergeist curse is the rumor of a supposed curse
attached to the Poltergeist
motion picture series and its stars.
The
rumor is superstition largely
derived from the fact that four cast members died in a relatively short span of
time (six years) between the release of the first film and the release of the
third, with one dying during production of the second film. Two of them died at
young ages, 12 and 22. It is not clear that these particular films are atypical
in the number or nature of the deaths of their actors, and at least two of the
supposed victims had serious health problems before becoming attached to the
film series. The actors who are supposed victims of the curse include:
Dominique Dunne, 22-year-old actress who
played the oldest sibling Dana in the first movie, died after being choked
by a jealous boyfriend in 1982.[1] The boyfriend John Thomas
Sweeney was later convicted and sentenced to six years in
prison, though initially he only served two and a half years.[2]
Julian Beck, 60-year-old actor who played
Kane in Poltergeist II: The Other Side, died in 1985 of stomach cancer, with which he was
diagnosed before he had accepted the role.[3]
Heather O'Rourke,
12-year-old actress who played Carol Anne in all three Poltergeist
movies, died in 1988 after what doctors initially
described as an acute form of influenza but later changed to septic shock after bacterial toxins
invaded her bloodstream.[5] At the time, she had suffered acutebowel obstruction,
initially diagonsed as Crohn's disease,
which may have been the cause of death.
Other
rumors related to the film have been claimed as the cause of the curse. The
most widely circulated alleges that real human skeletal remains were used as
props in the first film, causing the angry spirits of the deceased to wreak
havoc. Actress JoBeth Williams
has said in television interviews (most notably the E! True Hollywood
Story episode "The Curse of Poltergeist") Producers
Mark Victor and Michael Grais stated that the skeletons used in Poltergeist
II were real and actor Will Sampson had to perform an exorcism to protect
the set from the spirits.
Other
occurrences that have been attributed to the curse include:
The house in Simi Valley, California used for exterior
shots of the Freeling home was damaged by the Northridge earthquake of 1994.
JoBeth Williams, who played mother Diane
Freeling, claims she returned home from the set each day to find pictures
on her wall askew. She would straighten them, only to find them crooked
again the next day.
Actor Will Sampson, a Creek
Indian and shaman, performed an exorcism on the set
of Poltergeist II to rid it of "alien spirits". A year
after Poltergeist II was released, he died.
During a scene when
Robbie Freeling (Oliver Robins)
was choked by a toy clown in his room, the mechanical prop malfunctioned
and Robins was actually choked.
During a photography
session for Poltergeist III, it was discovered that one shot of
co-star Zelda Rubenstein
had shining light obstructing the view of her face. Rubenstein claims the
photo was taken at the moment the actress's mother died.
During the fight
Dominique Dunne had with her boyfriend that ended in her death, a friend
inside Dunne's house turned up the Poltergeist soundtrack to drown
out the noise of the two yelling outside.
During the making of Poltergeist
III, a movie set of a parking garage was destroyed by fire during
shooting of a fire scene, injuring all but one of the crew.
Brian Gibson,
director of Poltergeist II, died of bone cancer at the age of 59 in
2004.
One scene in the third
film was filmed in the parking lot of the Salt Palace in Salt Lake City,
Utah. This was the home court of the NBA
team, the Utah Jazz during
the time of the filming. As a result of their old home arena being shown
in Poltergiest III, the Utah Jazz have been unable to win any
championships, especially the 1997 and 1998NBA Finals against the Chicago Bulls led by Michael Jordan.
Heather O'Rourke once starred
in a Rainbow Brite commercial with Judith Barsi. After Heather's death,
Judith died 5 months and 24 days (aged 10) after Heather died . She was
murdered along with her Mother
The "prop"
skeletons emerging from the muddy swimming pool towards the end of the 1st
movie were in fact real corpses - the cast and crew found this out later.
Craig T Nelson has been interviewed saying they were all very angry when
this was disclosed as the prop company's "mistake".
Američki
glumac, zvezda horor filmova Ken Fori pre nekoliko nedelja doputovao je
u Srbiju zbog filma „Zone of the Dead“ („Zona mrtvih“), u kojem tumači
lik Rejesa, Interpolovog agenta koji se sukobljava sa zombijima. Radnja
pomenutog filma, po scenariju Vukote Brajovića, u režiji Milana
Konjevića i Milana Todorovića, prati priču o ekološkoj katastrofi u
Pančevu u kojoj su se ljudi preobratili u zombije.
Ken je do sada glumio u više od osamdeset filmskih i televizijskih
ostvarenja, među kojima su „Dawn of the Dead“, „X Files“, „Haloween“,
„Sleepstalker“... snimao je širom sveta, a ovo je prvi put da je došao
u Srbiju, kojom je, kako za „Blic“ kaže, oduševljen.
- Mnogo mi se dopada u Srbiji. Upoznao sam mnogo ljudi u Pančevu.
Nažalost, u Beogradu sam samo jedno veče izašao u grad. U neki
restoran, ali i to je bilo poslovno. Nikako da odem u neki provod.
Nisam video skoro ništa po gradu, nisam probao ni vaša tradicionalna
jela, pića... Ništa. Voleo bih da me neko, bilo ko, sprovede kroz grad.
Mada, jedno jutro sam izašao da trčim po ulicama - kaže Ken Fori i sa
osmehom otkriva kako je izgledalo jedno njegovo jutro u Beogradu kada
je izašao da džogira.
- To nikada neću zaboraviti (smeh). Dakle, pre nekoliko dana sam ustao
u pet ujutru da džogiram. Izašao sam iz hotela i počeo da trčim. Ljudi
su me gledali kao nekog vanzemaljca (smeh). Svi su bili u fazonu, šta
je ovo na našim ulicama? Ja sam trčao i mahao... Znam da me je vozač
trolejbusa gledao kao nekog ludaka - priča Fori kroz smeh i navodi da
je oduševljen ekipom sa kojom radi na „Zone of the Death“.
- Ekipa je odlična. Glumci, reditelji, kostimi... radnja filma, sve je
odlično, film se snima upravo u mestu u kojem se i dešava prava
ekološka katastrofa i žao mi je ljudi koji žive ovde. U jednom smo
industrijskom gradu, tako da je ugođaj potpun i ovo je idealna
scenografija za dobar horor film. Specijalni efekti su fenomenalni,
mada vi nikada ne znate kako će sve na kraju da ispadne, sve zavisi od
publike - ističe Fori i nastavlja pričom o svom liku u „Zoni mrtvih“.
- On je Interpolov agent Rejes koji ima veoma tragičan život. Ovo mu je
poslednji slučaj, za koji je mislio da će biti veoma lak. Na kraju se
ispostavlja da slučaj uopšte nije lak, već baš težak. Njegova najveća
noćna mora. Horor noćna mora. On na sve moguće načine pokušava da prođe
kroz sve to - priča Fori i otkriva kakav je osećaj kada si stalno
okružen zombijima.
- To je kao da ste u ukletoj kući i zabavnom parku u isto vreme.
Neverovatan je osećaj. Zabavno je, uzbudljivo. Mada, uvek treba
pogledati iza te maske zombija i videti da iza nje stoji neko, neki
čovek kojem je ta uloga u tom trenutku sve u životu - kaže Ken, koji na
pitanje kako reaguje kada za sebe čuje da je živa legenda horor
filmova, kaže da se postidi.
- Osećam se posramljeno. To je čudno, veoma... živa legenda. Ne znam je
li to dobro ili loše. Kao, legenda sam, a još uvek sam živ (smeh). Ko
zna... možda sam zombi - kaže Ken Fori i ističe da on nije samo horor
glumac.
- Nisam ja zapravo samo horor glumac. Radim još dosta toga osim horora.
Glumio sam u pozorištu, u televizijskim serijama, sapunicama,
dramama... Horor se pojavio nekako između. Uloge u tim filmovima su
počele da se nižu tek u poslednjih deset godina - kaže Ken i navodi da
uloga koja mu je omiljena je ona koju je igrao u seriji „Hunter“.
- Ima više mojih uloga na koje sam ponosan. Ali ona u seriji „Hunter“,
u kojoj ništa ne pričam već samo u jednom trenutku kažem: „Kriv si“,
omiljena mi je. Takođe, uloge u „Zone of the Dead“ i „Texas Chainshow
Masacre“, a nadam se da će mi ova uloga u „Zoni mrtvih“ biti omiljena -
navodi Ken i otkriva šta radi kada ima slobodnog vremena.
- Uživam u životu, ponekad i previše, što se i vidi po mom stomaku
(smeh). Slatkiše obožavam! Dižem tegove, igram poker. Obožavao sam da
plešem sambu... - priča Fori.
Želi da bude pilot
- Upravljanje avionom je za mene oduvek bio veliki izazov. Da nisam
glumac, bio bih pilot ili učitelj. Žao mi je što nisam uspeo barem
jedno od ta dva da ostvarim u životu. Osim toga, voleo bih da sam
proputovao Saharu i neke neverovatne destinacije - kaže Fori i ističe
kako bi voleo da ponovo dođe u Srbiju.
- Voleo bih da dođem, ali ovako privatno. Da odem u neki provod, na
neki ples možda. Pa, već sam naučio i nekoliko vaših reči. Ali, (smeh)
ne smem da kažem koje su to reči. Sramota me je - kaže Ken Fori.
Obračun sa hordom zombija
Stari Vojni dom u Pančevu. Na ulazu, po stepenicama i po
zatvorenim vratima prosuta crvena boja kao krv. Sa druge strane vrata
čuju se glasovi, pa nastaje tišina. Snima se scena za horor film po
scenariju Vukote Brajovića u režiji Milana Konjevića i Milana
Todorovića. Film se snima u Pančevu koji je ponovo u centru pažnje zbog
ekološke katastrofe...
Posle nekoliko minuta, iza zatvorenih vrata čulo se jedno glasno
„Stop!“ Vrata se otvaraju, ekipa „Blica“ ulazi i zatiče brojnu ekipu
filma. Zvezde Ken Fori, Kristina Klib, Emilio Roso, Adrijana Kabrol,
Stiv Agnev, Iskra Brajović, Marko Janjić... vrzmale su se po spratu
zajedno sa šminkerima, režiserima, direktorom fotografije. Ken Fori je
nekoliko puta, s pištoljem u ruci, defilovao hodnikom vežbajući pre
nego što se kamere uključe. Za to vreme, šminkerka je Emiliju Rosu i
Kristini Klib popravljala šminku. Iskra Brajović se šetala po hodniku
šaleći se da se na kraju filma neće znati ko je zombi iz filma, a ko se
zbog toliko provedenog vremena u Pančeva pretvorio u pravog zombija.
- Dogodio se još jedan ekološki incident u Pančevu. Osećamo tu
atmosferu iz filma i uživo. U potpunosti. Svi se šalimo da ćemo na
kraju postati pravi zombiji. Na kraju se neće znati ko je pravi, a ko
filmski zombi - kaže Iskra kroz smeh, iako priznaje da se s time ne
treba šaliti i da je to veliki problem.
Milan Todorović, režiser, razgovara sa Kristinom Klib, koja je snimala svoju najtežu dramsku scenu za film.
- Ideja za radnju filma proizašla je iz ekološke katastrofe koja se
ovde dešava, evo i ovih dana smo svedoci nečeg sličnog. Inače,
Kristini, Iskri i Miodragu Krstoviću danas su najteže scene - rekao nam
je Milan.
U tom trenutku čuo se glas jednog od organizatora filma: „Tišina, svi
na svoja mesta, snimanje se nastavlja“. Glumci su krenuli ka prostoriji
u kojoj su se nalazile brojne kamere. Zauzeli su svoja mesta.
Na stolu, vidno uplašena sedi Jovana (Iskra Brajović). Do nje Angela
(Adrijana Kabrol), potom Profesor (Stiv Agne), zatim Daglas (Marko
Janjić). S pištoljima u rukama stoje Rejes (Ken Fori), Milina Milijus
(Kristina Klib) i Zatvorenik (Emilio Roso). Svi su uplašeni i sa
strepnjom se nadaju da horda zombija koja uporno lupa na vrata neće
provaliti unutra i napasti ih.
- U ovoj sceni svi beže od haosa. Svi su se zatvorili u policijsku
stanicu i pokušavaju da uspostave vezu sa spoljašnjim svetom. Jedino
što radi jeste televizija. Oni gledaju kanal TV Pančevo. Na kraju se
emituje snimak Vukote Brajovića u ulozi Armagedona koji priča o smaku
sveta i oni tada shvataju da je napolju apokalipsa. Za to vreme zombiji
su napolju i unutra... - otkriva Milan Todorović.
Scena je uspešno snimljena, glumci su otišli na kraću pauzu, a Kristina
Klib, popularna glumica koja će se uskoro pojaviti u blokbasteru „The
Accidental Husband“ sa Umom Turman, u kojem igra ćerku Izabele Ađani,
kaže da je oduševljena jer je ovo njen prvi film sa zombijima.
- Ovo je moj prvi zombi film i prvi dolazak u Srbiju! Super se osećam
zbog toga jer su mi to dva nova iskustva odjednom. Mada, ono što sam
videla od Srbije, me je oduševilo, a zombiji su me preplašili (smeh) -
kaže Kristina i nastavlja priču o svom liku.
- Ona je policajka, a ovo je njena prva misija napolju. Ona je sve
vreme, do sada, bila za kompjuterima, a sada prvi put ide na teren i
uzima pištolj - kaže Kristina.
Opis bloga:
Kao mali mnogo sam se plašio horor filmova, a sada sam izrastao u velikog ljubitelja žanra. Razlozi za to su moj brat blizanac koji ih je oduvek neustrašivo gledao, odlični hrvatski sajt www.horrorhr.com,a i drugar Zlaja koji mi je predložio da započnem blog. Sve što pogledam predstaviću na ovom blogu, u nadi da ću zainteresovanima olakšati da izaberu film po svom ukusu i preskoče totalne promašaje (osim ako nije HorrorHr lično pošto on takve filmove ne propušta :) ). Na kraju, upozoravam sve posetioce bloga da se na njemu vrlo često nalazi materijal uznemiravajućeg sadržaja.
kontakt: hororfilmovi@gmail.com
My Great Web page
Kako sam nehotice zeznuo nešto u control panelu, odlučio sam da ionako bezvredni i ničemu korisni pretraživač bloga tzv. search izbacim sa istog. On nije imao nikakvu funkciju tako da to nije nikakva tragedija a posetiocima bloga savetujem da pretražuju filmove na sledeći način:
U svom browseru možete ukucati ime filma koji vas zanima a u dodatku morate dopisati i hororfilmovi.blog.rs i Google će Vam izbaciti link sa traženim filmom (naravno pod uslovom da se uopšte nalazi na blogu).