Joan Crawford je bila zvezda. Onakva kakve ih Holivud stvara, ali pored toga bila je vredna, ambiciozna glumica koja je radila 45 godina u profesiji koju je sama izabrala.
Rodjena je kao Lucille Fay LeSueur, u San Antoniju u Teksasu, 1904. godine. Ona je imala problematično detinjstvo i isprva je želela da bude igračica. Osvojila je put u Holivud, 1925. godine i ubrzo se pojavila u malim ulogama u nemim filmovima tog vremena. Jedan magazin joj je izabrao glamuroznije novo ime.

Njen prvi film bio je «Pretty Ladies» ali ona nije imala većeg uspeha sve do uloge jazz lepotice u filmu iz 1928. godine po imenu «Our Dancing Daughters». To je bila uloga koja je dobro odgovarala njenom karakteru i od tad je stalno dobijala uloge. U stvari, Joan je bila jedna od retkih glumica koja je uspela da se uspešno prilagodi ton filmovima, snimajući pre toga neme filmove.
Tokom 30-ih godina XX veka, Joan je glumila u tri-četiri filma godišnje, često je igrala prodavačice ili žene s druge strane zakona koje čine dobra dela. Medju njenim kolegama, omiljen je bio Clark Gable, kako medju fanovima tako i njoj.
Krajem dekade, Joanina zvezda je izgubila sjaj i označavali su je otrovom za bioskopske blagajne. Ona je imala prvi od nekoliko povrataka ulogom u filmu «The Women», ulogom ljubavnice sklone spletkama, a konačno je osvojila i Oskara za naslovnu ulogu u klasiku «Mildred Pierce (1945)».
Nakon što je dostigla vrhunac karijere u tom trenutku, Joan je pokazala više svoju tamniju stranu nastavljajući da se pojavljuje noir filmovima. 1947. godine nominovana je ponovo za Oskara za ulogu u filmu «Possessed», čija je radnja bila slična onoj iz «Fatal Attraction». Glumila je odbačenu ženu psihopatu koja ubija svog ljubavnika.
Usledila je i treća nominacija za ulogu u izvanrednom trileru u Hičkokovom stilu po imenu «Sudden Fear (1952)». Joan je bila naprosto fenomenalna u ulozi žene koja saznaje da njen suprug planira da je ubije i koja zatim koristi svoje veštine pisca da spasi sopstveni život.
Još jedan pad karijere doživela je pedesetih godina, zbog toga što se posvetila braku sa Alfredom Steelejem, predsednikom kompanije Pepsi®. Nakon njegove smrti, ona je želela da oživi karijeru i 1962. godine je snimila «What Ever Happened To Baby Jane?» kojim je to i uspela. U ulozi Blanche Hudson, paraplegičarke koju muči njena sestra (igrala ju je Bette Davis), Joan je igrala manje upadljivu ulogu, ali bila je to uloga kojom se uočljivo vratila na scenu.
William Castle je režirao 1964. godine «Strait-Jacket», film o avetinjskom ubici sa sekirom a Joan je bila lovina. Igrajući ženu osuđenu za ubistvo svog supruga i njegove ljubavnice i koja zatim postaje osumnjičena za dalja ubistva nakon što je puste iz sanatorijuma, bila je simpatična i iskrena. To nije bio film koji osvaja nagrade, ali je ipak bio hit kod publike.
Kada je napunila 60 godina, glumila je u Castleovom filmu «I Saw What You Did» i kako su se ukusi promenili, nastavila je da glumi u hororima, završavajući svoju filmsku karijeru slasherom u cirkusu «Berserk! (1968)» i «Trog (1970)». U međuvremenu, glumila je u TV pilot epizodi «Night Gallery», koja je bila prvi posao Stevena Spielberga.
Joan Crawford je konačno završila sa glumom igrajući u TV seriji «The Sixth Sense» u epizodi koja se zvala «Dear Joan, We're Going To Scare You To Death». Umrla je od raka u svom njujorškom apartmanu 1977. godine.
Njeni horor filmovi su:
The Unknown (1927)
Sudden Fear (1952)
What Ever Happened to Baby Jane (1962)
Strait-Jacket (1964)
I Saw What You Did (1965)
Berserk! (1968)
Journey to Midnight (1968)
Journey to the Unknown (1969)
Night Gallery (1969)
Trog (1970)
The Sixth Sense: Dear Joan, We're Going To Scare You To Death (1972)
Izvor: www.terrortrap.com
Prevod: hororfilmovi.blog.rs

Režija & scenario:
James Watkins
Uloge:
Kelly Reilly ... Jenny
Michael Fassbender ... Steve
Tara Ellis ... Abi
Jack O'Connell ... Brett
Finn Atkins ... Paige
Jumayn Hunter ... Mark
Radnja:
Jenny i njen momak Steve, odlaze iz grada na romantični vikend. Steve, planirajući da je zaprosi, pronalazi idilično mesto: zabačeno jezero opasano nepreglednom šumom i naizgled pusto. Njihov mir prekida grupa nepodnošljivih klinaca koja nailazi na njihov šator. Naslađivajući se provociranjem odraslih, grupa krade torbu sa ključevima i mobilnim telefonom i uništava im automobil ostavljajući ih da lutaju po šumi. Kada im se Steve suprotstavi, doživljava šokirajući i nasilnički napad. Bežeći da pronađe pomoć, Jenny upada u brutalnu i nemilosrdnu igru mačke i miša, očajnički pokušavajući da izbegne mlade nasilnike i pronađe izlaz iz šume.

Osvrt:
O ovome filmu neću mnogo pisati, jer su razlozi za to brojni. Naravno, odnose se na loš kvalitet filma, jer je prepun klišea, radnja filma je u najmanju ruku glupava, završni obrt je klasično neverovatan i film je pre svega triler i tanka je povezanost sa horor žanrom.
Jedino što po meni odskače u filmu je dobra gluma Kelly Reilly, naročito imajući u obziru koliko su ostali likovi iritantni kao pojave.
Iako je ovaj britanski film visoko kotiran na IMDB-u, sa odličnih 6.9, po meni je ispod proseka, možda 4.1 je najrealnija ocena. U svakom slučaju, dosta mi je teško da više analiziram jer ponavljam, film je već viđeni triler.Ocena:

Režija:
Tomas Alfredson
Scenario:
John Ajvide Lindqvist (po sopstvenoj noveli)
Uloge:
Kåre Hedebrant ... Oskar
Lina Leandersson ... Eli
Per Ragnar ... Håkan
Henrik Dahl ... Erik
Karin Bergquist ... Yvonne
Peter Carlberg ... Lacke
Radnja:
Oskar, maltretirani dvanaestogodišnjak, mašta o osveti. On se zaljubljuje u novu komšinicu Eli, neobičnu devojčicu. Ona ne podnosi Sunčevu svetlost i običnu hranu i da bi ušla u prostoriju mora da bude pozvana unutra. Ona je vampirica. Eli ohrabruje Oskara da se suprotstavi siledžijama iz škole ali kada on otkrije da Eli mora da pije krv drugih ljudi, suočava se sa teškim izborom. Koliko možete da oprostite zbog ljubavi?

Osvrt:
'Låt den rätte komma in' ili na engleskom 'Let the Right One In', je švedski film snimljen po istoimenoj noveli iz 2004. godine koju je napisao John Ajvide Lindqvist.
Iako bih ga pre okarakterisao kao dramu sa vampirima, film je pravo umetničko remek-delo, sa romantično-krvavom pričom koja je zanimljiva i ispričana u sumornom ambijentu radničkog predgrađa Stokholma.
Film se osvrće na mnoge teme koje su problem švedskog društva te ima i određenu dubinu, ali je ipak primarni deo razvoj ljubavi i prijateljstva između dve marginalizovane osobe, nejakog i neprihvaćenog Oskara i vampirice Eli. Njihova neuklopljenost u društvo ih snažno povezuje ali i stavlja na ozbiljnu probu njihovo iskreno prijateljstvo.
Kåre Hedebrant i Lina Leandersson su prosto fantastično izneli svoje uloge i to je ogroman plus, kao i odlična režija. Nekih strašnih scena u filmu nema, ali to nije ni bitno, jer je film i bez njih odličan. Tako da od ovog filma nemojte da očekujete klasičan horor sa hektolitrima krvi ili jezivim scenama, on se jednostavno samo oslanja na priču o vampirima.
Inače, pre nego što se film uopšte pojavio u bioskopima, režiser 'Cloverfield'-a, Matt Reeves je potpisao ugovor da napiše scenario i režira remake za englesko govorno područje sa kompanijama "Overture Films" i "Hammer Films." Alfredson je povodom toga izjavio da nije zadovoljan što će se snimati remake jer bi oni trebali da se snimaju samo ako se radi o lošim filmovima koji se mogu tako ispraviti. Takođe je izrazio zabrinutost da će remake biti suviše mainstream.
S druge strane, Lindqvist koji pisao scenario po sopstvenoj noveli, izjavio je da je uzbuđen zbog toga što će Reeves u stvari adaptirati njegovu novelu te film neće biti čista kopija već nešto potpuno drugo. Ostaje nam da vidimo da li će američki autori snimiti još jedan prosečan remake ili će možda uspeti u stvaranju dobrog filma.
Ocena: 