imagebam.com Qoinpro Action Coin
[američki filmovi ] 11 Oktobar, 2008 08:41

Režija:

Robert Wilson

Scenario:

Peter Sheldrick & Christopher Warre Smets

Uloge:

Dominique Swain ... Kim

Marie-Josee Colburn ... Eve

Steven McCarthy ... Baker

Maggie Castle ... Lily

Michael Majeski ... Dash

Reagan Pasternak ... Amber

Jefferson Brown ... Matt

Radnja:

Kim i njen momak Matt upravo su raskinuli, ali ipak putuju zajedno na jezero da provedu vikend sa njihovim prijateljima Eve, Dashom i njegovom ženom Amber, Bakerom i njegovom novom devojkom Lily. Atmosfera postaje napeta i teška zbog raskida kim i Matta i jedan od njih predlaže da igraju igru zvanu «Dead Mary». Matt, Eve i Dash prizivaju zlu vešticu ponavljajući njeno ime tri puta ispred ogledala u mraku i uz sveću. Tokom noći, Matt čuje čudne zvuke, gine ali se i vraća u život, dok je deo grupe opsednut demonom. Neznajući ko je opsednut, ostatak grupe bori se da preživi.

 

Moj osvrt:

Kada tvorci filma iskoriste toliko puta korišćenu ideju o prizivanju zlog bića u tami pred ogledalom, a uz to bukvalno nemaju budžet uopšte, onda krajnji proizvod može jedino i da bude dosadan, nezanimljiv film, koji se uglavnom bazira na dijalozima i u kom efekti gotovo ni ne postoje.


Početak filma je jaaako razvučen, mada ne deluje toliko loše jer se režiser trudio da prikaže odnose koji vladaju medju grupom prijatelja, ali ipak se početak «akcije» očekuje s nestrpljenjem.

 

Ali, jedino što se dobije je razočarenje... Kao što sam pomenuo, efekti su nikakvi, ubistva klasična i uglavnom se dešavaju u mraku ili zamračenim prostorijama, a svakako je vrhunac u tome što se tokom čitavog filma, nijednom ne pojavljuje lik matore zloće, mrtve Mary.

 

Pored ovakvih nedostataka, scenario je «obogaćen» i nekim propustima, vezanim za igranje ove igre u prošlosti likova, pa sam se zapitao: «Ako ih nije pobila kada su bili srednjoškolci, zašto baš sada?». Mislim da je film imao veći potencijal da bude pravi slasher, sa ljudskim ubicom, a scenarista je to valjda i započeo ubacivši u priču Teda, jedinog od prijatelja koji nije došao na okupljanje, iako su kolibe na jezeru vlasništvo njegovog rodjaka.

 

Tačku na i ovog lošeg filma, stavlja i sama završnica koja je tako loše odradjena, te se zaokružuje moje mišljenje da je film obavezno za preskočiti.

 

(Ne)zanimljivost:

Autori su film snimali pod imenom "Bloody Mary", medjutim saznali su da će otprilike u isto vreme kad i njihov film, biti prikazan istoimeni film, te su odlučili da zvanično promene naziv u "Dead Mary". To su iskoristili u scenariju, kada jedan od likova kaže da je "Bloody Mary" pitomija verzija "Dead Mary".

Ocena: Sealed

[Kraljice vriska ] 10 Oktobar, 2008 20:47

Nancy Allen je rodjena u Njujorku 24. juna 1950. godine. Iako je najpre želela da bude igračica, učeći u srednjoj umetničkoj školi, ova kćer policijskog oficira ubrzo se zainteresovala za glumu.

 

Preselila se u Los Andjeles ali je bila bez posla. Nancyno ime se prvi put pojavilo na ekranu u filmu «The Last Detail (1973)», ali je tek 1975. imala svoj zvanični filmski debi u maloj ulozi autostoperke koja postaje žrtva u eksploatacionom filmu o progonitelju i koji je imao nesrećan naziv «Forced Entry» (u kom je takodje debitovala Tanya Roberts).

 

Ubrzo se Nancy razočarala neuspehom u Tinseltownu i pripremala se za povratak u Njujork. A onda joj je talentovani režiser promenio život. Brian De Palma dao joj je odgovarajuću ulogu Chris Hargensen u filmu «Carrie (1976)». Ona je poslednja čitala o filmu i ubrzo su njih dvoje postali ljubavnici i na kraju su se venčali (1979. godine).

 

Chris je bila kurvasta i bezvredna, lik bez osnovnog iskupljujućeg kvaliteta. Devojka koja je izvela neslanu šalu na naslovnom liku i koja dovodi do smrti gotovo svih likova u filmu. Plavokosa i sa nonšalantnim žvakanjem žvakaće gume, Nancy je bila idealna za ulogu zle tinejdžerke.

 

Na snimanju ovog filma Nancy i De Palma su se zaljubili. John Travolta koji je takodje igrao u tom filmu se podsetio: «Ja sam bio taj koji je rekao Nancy da se Brian loži na nju. Rekao sam joj da znam kada je muškarac zaljubljen, na šta mi je rekla da sam lud i da mu se ona uopšte ne svidja. Tako je ostalo do kraja snimanja kada mi je rekla da sam u pravu i da mu se ipak svidja.»

 

To je bio prvi od četiri filma na kojima su saradjivali Nancy i De Palma. Ipak, odmah posle filma «Carrie», ona je igrala u bajnoj odi Beatlemaniji «I Wanna Hold Your Hand (1978)» i igrala epizodu u ogromnom neuspehu Stevena Spielberga iz 1979. godine po imenu «1941».

 

Nakon toga usledila su tri zaredom filma na kojim su saradjivali nancy i njen suprug De Palma, prvo komedija «Home Movies (1979)». Taj film nije bio zapažen, pa se režiser vratio snimanjem svog omaža Hičkokovom filmu «Psycho». U slasheru «Dressed To Kill», Nancy je glumila kurvu koja beži od transvestita ludaka koji vitla sečivom.

«Blow Out» je udružio još jednom Nancy sa Travoltom. U tom filmu je igrala ljubavnicu političara uhvaćenu u užasnoj zaveri. U ova dva filma, Nancy je ličila na loše devojke iz noir filmova ali je donela i izvesno osveženje.

 

U to vreme, ovo partnerstvo stvorilo je raspravu. Magazin «Esquire» je objavio članak u kom se pitao kako De Palma može da održava večitim takvo nasilje nad svojom suprugom. Zašto prikazuje svoju ženu golu i toliko dosledno? Zašto svoju ženu a ne neku drugu glumicu? De Palma se smejao na to i rekao: «Ja sam joj dao ulogu u «Carrie» pre nego što sam je uopšte poznavao. Izgledala je dobro u «Dressed To Kill». Ti filmovi su imali uspeha.»

 

Njihov brak nije potrajao i razveli su se 1983. godine. Po izjavama zajedničkih prijatelja, njihov brak je razoren zbog negativnih novinskih tekstova. Ali Nancy je nastavila da snima, pojavljujući se u ulozi hostese u horor dokumentarcu iz 1984. godine «Terror In the Aisles». Snimci su bili sjajni, ali projekat je bio uništen apsurdnom cakom da publika reaguje na scene sa ekrana.

 

Ona je poentirala njenim najvećim bioskopskim hitom, naučno-fantastičnim filmom «Robocop (1987)» koji je odlično prošao na blagajnama i koji je doživeo nekoliko nastavaka. Nancy je osamdesetih redovno snimala filmove, pa se pojavila u hororima «Strange Invaders (1983)» i «Poltergeist III (1988)».

 

Svojim radom, a naročito u njenim filmovima sa Brianom De Palmom, Nancy Allen je unela seksipilnost i ranjivost u uloge koje su je odmah učinile simpatičnom kod publike. Uvek je bilo žestoko gledati je u akciji.

Njeni najznačajniji horor filmovi:

Forced Entry (1975)

Carrie (1976)

Dressed To Kill (1980)

Blow Out (1981)

Strange Invaders (1983)

Terror in the Aisles (1984)

Poltergeist III (1988).

Izvor: www.terrortrap.com

Prevod: hororfilmovi.blog.rs

 

[američki filmovi ] 08 Oktobar, 2008 18:34

Režija:
Jeremy Kasten
Scenario:
Zach Chassler
Uloge:

Kip Pardue ... Edmund Bigelow

Bijou Phillips ... Maggie

Crispin Glover ... Montag the Magnificent

Jeffrey Combs ... The Geek

Brad Dourif ... dr Chong

Joshua John Miller ... Jinky

Radnja:

Montag Veličanstveni je vrhunski madjioničar-iluzionista koji izvodi underground nastupe, birajući ženske dobrovoljce iz svoje publike. Kod publike izaziva histeriju, pošto se čini da devojke masakrira, ali ispostavlja se da je to samo trik i devojke prežive tačku. Ipak, mrtva ženska tela počinju da se pojavljuju po gradu sa istim ranama koje su navodno zadobile tokom nastupa. Istražitelji su zbunjeni i potera za pronalaskom ubice počinje.

 

Moj osvrt:

Iako je sama ideja ovog rimejka istoimenog filma iz 1970. godine, prilično zanimljiva i intrigantna, tvorci nisu uopšte uspeli da je kvalitetno prenesu na «platno».

 

Možda je najveći problem atmosfera koja je stvorena u filmu, po meni jako sumorna i dosadna, pa mi se činilo da gledam neki jako jeftin film iz 80-ih godina.

 

U negativne strane svrstavam i glumačku postavu, pre svega Kipa Parduea, čiji mi se babyface izgled uopšte nije uklopio u okruženje. Crispin Glover koji igra misterioznog madjioničara mi je na trenutke OK, ali ima i trenutaka kada to nije.

 

Dakle, utisak mi je da su režiser i scenarista podbacili, posebno zbog previše konfuzne radnje, pokušavajući na taj način da zbune gledaoce, ali ni to im nije uspelo jer se već na pola filma može naslutiti povezanost odredjenih glavnih likova.

 

Efekti i nisu loši, u stvari, te scene kada Montag Veličanstveni na sceni kasapi svoje žrtve su prilično dobre i svakako predstavljaju jednu od retkih svetlih tačaka ovog uspavljujućeg filma.

 

Evo, ne pamtim da sam neki film «premotavao» kako bih što ranije stigao do kraja. Nažalost, «The Wizard of Gore» je uspeo da me na to natera.

 

Ocena: Yell

site statistics