
Režija i scenario: George A. Romero
Uloge:
David Emge … Stephen
Ken Foree … Peter
Scott H. Reiniger … Roger
Gaylen Ross … Francine
David Crawford … dr Foster
David Early … mr Berman
Radnja:
U ovom nastavku filma "Night of the Living Dead" , radnja se odvija nekoliko nedjelja posle dogadjaja u prvom delu. Situacija se pogoršala, pa dva reportera, udružena sa dva člana SWAT tima, odlučuju da ukradu helikopter i pronadju mesto gde se mogu sakriti od krvoločnih zombija. Oni pronalaze zabačeni tržni centar i odlučuju da se tu zaustave i prenoće. Oni odlučuju i da ostanu u tržnom centru pa se zabarikadiraju u maloj sobi dok periodično odlaze u tržni centar preplavljen zombijima kako bi uzeli šta im treba. Sve vreme bore se sa zombijima a kasnije i sa bandom bajkera koja želi tržni centar za sebe.
Ovo je drugi film iz Romerovog serijala «Living Dead» i u njemu se ne pojavljuju likovi iz prvog dela a prikazani su veći apokaliptični efekti koje epidemija zombija ima na društvo.
Jedan od producenata filma bio je Claudio Argento, brat Daria Argenta koji je sa Romerom saradjivao na scenariju a radio je i muziku za ovaj film.
Moj osvrt:
Obično se trudim da filmove koji imaju statuse «kultnih», pratim iz neke druge perspektive i da im oprostim nešto što drugi filmovi nemaju prilike. Ipak, Romerov «Dawn of the Dead» mi se toliko nije svideo da je to užas! Počnimo od zamarujućeg uvoda pa preko gotovo linearne radnje, dolazimo do uglavnom jako dosadnih dva sata i 15 minuta filma. Radnja je predugačka i prespora, mnoge scene se praktično ponavljaju, tačnije scenario je složen kao neka torta – red trućanja u sobi, red makljanja sa zombijima, red trućanja, red makljanja. Ali ovog puta, torta nije slatka ;).
Dosta me je iritirala i gluma, nekako previše izveštačeno deluje, naročito kada je u pitanju Scott H. Reiniger.
Kada su u pitanju specijalni efekti, odn. izgled zombija, oni su plave boje i dosta različiti u odnosu na današnje, moderne kolege. Tromi su, smotani, nisu nešto previše snažni i pravo da vam kažem opasni su samo ako su u čoporu.
Ipak, u filmu nije sve tako crno. Kroz čitav film se provlači i to kako propast koja je zahvatila planetu, jer kad nestane mesta u paklu mrtvi će hodati Zemljom, dovodi do moralnog posrnuća ljudi i da ta apokalipsa iz njih izvlači samo najgore osobine. Uz to imate i izvesnu kritiku društva koje je tržne centre doživelo kao svoje druge kuće.
U
dobar deo filma ubrojao bih i scene nasilja, ima ih dosta, mnogo prosutih
mozgova zombija, pomoću različitog seta naoružanja (jedan član bande eliminiše
zombija u stilu Tarzana
).
Ipak, u globalu, film nije ništa posebno, previše zamara u nekim scenama, morao je biti kraći, ali s obzirom da je snimljen 1978. godine, mogu misliti koliko je šokirao tadašnju publiku.