Unosni horor filmovi u novom veku:

Jedan od najefektnijih, inteligentnijih i stilskih horor filmova nove decade bio je film Gora Verbinskog (Gore Verbinski) The Ring (2002) – moderni, gotski horor klasik, rimejk japanskog horor hita Ringu (1998).

Ostali horor filmovi takodje su radjeni po uspešnim stranim klasicima (napr. The Grudge (2004), The Grudge 2 (2006) i Dark Water (2005)).

 

Ovi filmovi nisu mnogo koštali, nisu zahtevali mnogo originalnosti, velika glumačka imena (i samim tim velike plate) ili prošireni marketing (zbog brenda s kojim su ih poistovećivali) i već su imali spremne mnoštvo vernih fanova horor filmova. Ipak, jedna stvar bila je zajednička svim ovim filmovima – oni nisu bili omiljeni kod filmskih kritičara.

 

Filmski studiji shvatili su da se profit može steći jeftinim rimejkovima klasika horor žanra. Mnogi su bili razblaženi, porodični filmovi bez ijedne originalnosti kao napr.:

·         ponovno puštanje filma Exorcist: The Version You Haven't Seen Before (2000)

·         The Texas Chainsaw Massacre (2003) i The Texas Chainsaw Massacre: The Beginning (2006)

·         Freddy vs. Jason (2003)

·         prequel Exorcist: The Beginning (2004)

·         Dawn of the Dead (2004)

·         Alien vs. Predator (2004)

·         The Grudge (2004) (rimejk japanskog filma Ju-on: The Grudge (2003)) i The Grudge 2 (2006)

·         The Amityville Horror (2005)

·         Dark Water (2005) (rimejk japanskog filma Honogurai mizu no soko kara (2002) (aka Dark Water))

·         The Fog (2005)

 

·         House of Wax (2005)

 

·         Saw II (2005)

·         The Bad Seed

·         Bride of Frankenstein (2006)

·         The Last House on the Left (2006)

·         The Hills Have Eyes (2006) i The Hills Have Eyes II (2007)

 

·         The Wicker Man (2006)

 

·         The Omen (2006) (pušten u bioscope, naravno, 06.06.2006.)

·         Prom Night

·         Saw III (2006)

·         The Tingler

·         The Birds

·         The Blob (drugi rimejk!)

·         Creature From the Black Lagoon

·         Death Race 3000

·         Don't Look Now

·         The Entity

·         Gaslight

·         The Hitcher (2007)

 

·         Hostel: Part II (2007)

 

·         Creepshow (2008)

·         The Wolf Man (2008)

Sadistički horor filmovi Novog milenijuma:

Jedan od novijih trendova u horor žanru bile su varijacije sadističkih, nisko-budžetnih ‘trash’ horor filmova Z produkcije 70-ih, a mnogi od njih odnosili su se na teme osvete zbog silovanja, kao što je bilo u filmovima:

·         slasher Marka B. Reja (Marc B. Ray) sa R oznakom Scream Bloody Murder (1972), koji je reklamiran kao prvi "gore-nography" film

·         Ves Krejvenov (Wes Craven) grubi film The Last House on the Left (1972)

·         slikoviti film Boa A. Vibenijusa (Bo A. Vibenius) Thriller: A Cruel Picture (1974, Sweden)

·         šokirajući i poremećujući film Nika Mastorakisa (Nico Mastorakis) Island of Death (1975)

·         Džim Sotosov (Jim Sotos) Forced Entry (1975)

·         Lamont Džonsonov (Lamont Johnson) Lipstick (1976)

·         eksploatacioni film Frederika R. Fridela (Frederick R. Friedel) Axe (1977) (aka Lisa, Lisa i The California Axe Massacre)

 

·         italijanski krvavi film Paskvalea Feste Kampanilea (Pasquale Festa Campanile) Hitch-Hike (1977)

·         brutalni film Mir Zarki (Meir Zarchi) Day of the Woman (1978) (aka I Spit on Your Grave)

·         poludokumentarni film Rudjera Deodata (Ruggero Deodato) Cannibal Holocaust (1979)

 

·         nasilna, horor, kriminalistička, osvetnička fantazija Abela Ferare (Abel Ferrara) Ms. 45 (1981) (aka Angel of Vengeance)

 

U novom veku, norma filmske publike za krvavim i bolesnim nasiljem (već otupljena godinama slasher filmovima) bila je ozbiljno testirana, nisko-budžetnim zastrašujućim filmovima kao što je pakleno mračni i bolom ispunjeni film Vilijema Melouna (William Malone) FearDotCom (2002) i Džejms Vonov (James Wan) strašni film Saw (2004) (kao i njegovi nastavci Saw II, III i IV koji su usledili), u kojima se pojavio sadistički serijski ubica nazvan Jigsaw koji je izumeo izludjujuće, strahotne smrtonosne zamke za svoje žrtve.

Takodje, tu je i krvavi film Aleksandrea Aje (Alexandre Aja) The Hills Have Eyes (2006) (rimejk Krejvenovog kontroverznog kultnog nisko-budžetnog istoimenog filma iz 1977. godine koji je zapravo producirao Krejven) sa poremećenom, mutiranom porodicom kanibala koja napada porodicu iz predgradja u pustinji Nevade kao i ksenofobični i beskompromisni film Elija Rota (Eli Roth) Hostel (2005), koji govori o dvojici američkih turista hedonista i backpackera u Evropi koji su bili izloženi poniženju, medicinskom slikovito fizičkom, seksualnom i mentalnom mučenju u zaključnih 20 minuta filma.

Ovom novom nasilno-slikovitom trendu u horor žanru doprineo je i Rob Zombi (Rob Zombie) filmom The Devil's Rejects (2005), nastavkom filma House of 1000 Corpses (2003)).

Ovaj novi žanr ‘pseudo-snuff filmova’ (prevedenih kao ‘horor-porn’, ‘torture-chic’, ‘gore-nography’ i ‘klaustrofobično svirepih’), okrivljen je da liči na ‘bolesnu video igricu’ – sadržeći utrobno nasilje i nečuvene ljudske patnje – što je jako testiralo granice cenzure. Nova varijacija horor filmova bila je mešavina ‘chick-flick’-a sa tradicionalnim horor avanturističkim filmom, kao što je na primer klaustrofobični i zastrašujući film iz produkcije Lions Gate-a The Descent (2006) – jedan od prvih ženskih brutalnih akcionih horor filmova.

Ovaj film britanske produkcije režisera Nila Maršala (Neil Marshall) govorio je o šest atletski razvijenih speleologistkinja (šest nepoznatih glumica) koji se susreću sa različitim užasima (grabljivim stanovnicima podzemlja koji podsećaju na ljude) u uskoj mračnoj pećini u Apalači planinama – bez ikakvog navodjenja na golotinju ili seks.

Nastaviće se...

Napomena:

Ovaj sjajan tekst koji pruža detaljan uvod u istorijat snimanja horor filmova pronašao sam na sajtu www.filmsite.org i predstaviću ga u više delova. Ovaj opširan tekst sam sam preveo sa engleskog tako da je moguće da ima i nekih grešaka Embarassed