Režija: Matt Reeves

Scenario: Drew Goddard

Uloge:

Lizzy Caplan … Marlena

Jessica Lucas … Lily

Odette Yustman … Beth McIntyre

T.J. Miller … Hud

Michael Stahl-David … Rob Hawkins

Mike Vogel … Jason Hawkins

Radnja:

“Cloverfield” prati pet Njujorčana iz perspektive ručne video kamere. Film traje tačno koliko i DV traka i neki delovi radnje su predstavljeni delićima snimka prethodno snimljenog na traku koja biva presnimljena ovim dogadjajima. Film započinje kada čudovište nepoznatog porekla uništi zgradu u kojoj se održavala oproštajna žurka Roba Hokinsa koji odlazi u Japan i koju su mu priredili prijatelji. Nekolicina njih ipak ostaje na okupu u opštem metežu koji usledi i odlučuju da odu do stana povredjene prijateljice Bet u koju je zaljubljen Rob. Radnja prati njihovu avanturu dok pokušavaju da spasu prijateljicu i pobegnu sa Menhetna.

 

Moj osvrt:

“Cloverfield” je, mogu tako reći, svež i dobar primer da i američki horor film može biti odradjen van klasičnih američkih klišea i bez čuvene patetike. Što je svakako plus. Film je iz ugla akcije i avanture veoma dobar i posle dosadnjikavog i sladunjavog uvoda, radnja postaje zanimljivija i održava se napetost dok pratimo doživljaje 5 prijatelja koji se odlučuju na gotovo samoubilački poduhvat – spasavanje Bet Mekintajer, velike ljubavi jednog od njih koja je povredjena i zarobljena u svom stanu. Izbor režisera da film bude snimljen iz ruke, običnom kamerom jednog od glumaca je svakako zanimljiv, medjutim predvidjam da nam zbog ovog filma kao i španskog zombie-horora [Rec] predstoji era sličnih filmova, a jedan od njih je rimejk tog španskog ostvarenja za američko tržište “Quarantine”. Dakle, ova dva filma su uspešno primenila ovaj stil snimanja (a oba su očigledno inspirisana filmom “The Blair Witch Project”), a za ostale ćemo videti.

 

“Cloverfield” je odlično i jako realno pokazao katastrofu koja zahvata deo Njujorka, medjutim neke stvari su prilično naivne. Napr. svi olako prihvataju Robov stav da nema napuštanja Menhetna dok ne izvuku Bet iako pre toga uvidjaju da su jako male šanse da im to uspe s obzirom da su nenaoružani i da imaju posla sa ogromnim čudovištem koje teroriše grad ali i veoma opasnim paukolikim bićima veličine psa sa kojima imaju sukob u jednom od tunela metroa i čiji je ujed, ispostavlja se, jako smrtonosan.

 

Ili šta reći o američkom marincu koji krši naredbu i pušta civile u gotovo sigurnu smrt? Ili to što prodje oko sat vremena dok američka vojska pošalje avione da napadnu čudovište?

 

Što se tiče efekata, oni su realno odradjeni što možda i nije bilo teško jer se veći deo filma odvija u polumraku. Glavno čudovište je specifičnog izgleda, medjutim mene je dosta podsetilo na ona iz filma Stivena Kinga “The Mist” i zbog toga i nije ostavilo neki utisak. Daleko više su mi zanimljiviji paukoliki paraziti veličine pasa.

Ono što mogu da sumiram je da film nije gubljenje vremena, meni je čak vreme proletelo, medjutim preporučujem da ga odgledate pre španskog horora [Rec]. I da, odgledajte odjavnu špicu do kraja Wink

 

Ocena:

Wink

Official website