Nakon što sam odgledao odlični remake iz 2006. godine, pod njegovim uticajem sam odlučio da nabavim i pogledam i original tj. kultni klasik koji je režirao Wes Craven, jedno od najčuvenijih imena horor žanra.

U odnosu na remake, sama priča se razlikuje u nijansama, a glavni deo je isti - prosečna američka porodica zaluta u kalifornijsku pustinju i susreće se sa deformisanim kanibalima koji je terorišu. Glumačku ekipu predvodili su kraljica vriska Dee Wallace, zatim Robert Houston (inače, kasnije režiser filma "Shogun Assassin"!) i uvek jezivi Michael Berryman.

Ne znam kakav bi utisak originalni "The Hills Have Eyes" ostavio na mene da sam ga gledao pre Ajinog remake-a, ali pošto sam ga odgledao posle - utisci i nisu neki. Ajina verzija je daleko dinamičnija, brutalnija i bolja. Aja je priču o degenericima iz pustinje daleko više i bolje vezao uz nuklearna isprobavanja koja je američka Vlada vršila u toj pustinji, a jasno je da je i razlika u budžetu obezbedila daleko impresivnije, strašnije i realnije efekte nego u Cravenovom filmu.

Ajini deformisani kanibali su jezivo stvarni, dok su Cravenovi, uz izuzetak Berrymana koji boluje od retke bolesti u stvarnom životu, samo zapušteni beskućnici i neinteresantni. Pored pomenutih nedostataka original je i slabijeg tempa, na trenutke uspavljujuć.
Eto, retki su slučajevi da remake nadmaši original, ali ima ih. Ajin "The Hills Have Eyes" se svrstao u tu kategoriju.