Režiser:
Alexandre Bustillo & Julien Maury
Scenarista:
Alexandre Bustillo
Uloge:
Béatrice Dalle ... La femme
Alysson Paradis ... Sarah
Nathalie Roussel ... Louise
François-Régis Marchasson ... Jean-Pierre

Radnja:
Četiri meseca pre Božića, Sarah i Matthieu Scarangelo doživljavaju saobraćajnu nesreću u kojoj preživljavaju samo Sarah i njena još nerodjena beba. Na Božić, Sarah ostaje sama u kući, gde žali za svojim suprugom i vrši pripreme za odlazak u bolnicu narednog jutra kada joj je zakazan porodjaj. Kad padne mrak, nepoznata žena joj zakuca na vrata tražeći telefon. Kada ona odbije da joj pomogne, žena otkriva da je poznaje i pokušava da udje u kuću na silu. Sarah poziva policiju i oni istraže kuću i zaključuju da je žena otišla ali joj obećaju da će tokom noći patrola obilaziti Sarinu kuću. Medjutim,  psihopata ulazi u kuću i Sari predstoji paklena noć.
 
Osvrt:
U startu mogu da napišem - ovo je jedan od najgorih filmova koje sam pogledao ikada i zbog toga će ovaj osvrt biti jedan ogroman spoiler. U stvari, malo ću se osvrnuti uopšte na današnje francuske horore koje svi redom hvale, kao napr. ovaj, zatim "Haute Tension", "Ils", "Frontière(s)". Po meni je u njima samo gore na visokom nivou, sve ostalo je dosta slabo, a teško da samo nasilje i krv mogu da čine dobar film.
 
"À l'intérieur" iritira na nekoliko nivoa. Prvo, toliko je predvidljiv da je to žalosno. Bukvalno skoro svaku scenu možete da predvidite jer je radjeno po strogim klišeima. Mnoga pitanja traže odgovor, jedno od njih je kako je luda žena ušla u zaključanu kuću? Zatim, da li je moguće da su vrata od kupatila u rangu vrata na sefovima?
 
Dalje, policija je uglavnom u filmovima prikazana glupa, medjutim ovde su inspektori grupa retardiranih osoba. A evo i zašto: dva pandura su u kući odakle treći pandur čuje pucnjavu. On naravno ne zove pojačanje niti prijavljuje pucnjavu centrali, vodi sa sobom na mesto pucnjave Arapina osumnjičenog za drugi zločin, a još mu daje i oružje kad nestane struja! OMG, kakav bullshit! I kada ucmeka tog pandura, Arapin naravno ne upotrebi oružje i ova ga ubija makazama. Strašno...
 
Zatim, ta ludača je definitivno najsrećnija osoba na planeti jer joj u filmu sve ide na ruku, spretnija je od svake osobe koja se pojavljuje u filmu, najbolje vidi u mraku, kreće se kao mačka, a čak ima i toliko ludu sreću da se u odsudnom trenutku po njen život, pomenuti ubijeni pandur u stvari ispostavlja živim samo sa teško oštećenim mozgom i slep, te u takvom stanju napada trudnicu za koju u stvari misli da je žena ubica i tako joj spašava život!
 
Toliko smeća odavno nisam video na jednom mestu i iako su autori filma imali dobro polazište, jer je reč o jednoj veoma odvratnoj a nažalost i surovo realnoj temi kakva jeste "otmica fetusa", oni jednostavno nisu uspeli da snime kvalitetan film. Jedina svetla tačka filma je gore element, ali kako se radi o trudnici - to je bilo previše za moj ukus. U stvari, od momenta pojave lujke u kući do dolaska inspektora film je bio veoma napet (iako ima kliše scena) i stvorena je odlična neugodna atmosfera, ali onda sve pada u vodu, nižu se nelogičnosti i film se raspada.
 

Film je možda idealan za ljubitelje gorea, a ostali samo ako imate jak stomak i živce pogledajte ovaj francuski promašaj...

Ocena: 2.0/10