Režija:
Albert Band
Scenario:
Luca Bercovici, Charlie Dolan & Dennis Paoli
Uloge:
Damon Martin ... Larry
Royal Dano ... Uncle Ned
Phil Fondacaro ... Sir Nigel Penneyweight
J. Downing ... P. Hardin
Kerry Remsen ... Nicole

Radnja:
Posle neuspelog pokušaja da ih se otarase, Ghoulies uspevaju da se ukrcaju u cirkuski kamion, te dospevaju u zabavni park i to u "Satan's Dan", neuspešnu kuću strave. Njihova pojava preokreće kuću strave u profitabilni deo cirkusa i "Satan's Dan" zahvaljujući njihovim "nestašlucima" postaje najpopularnije mesto u zabavnom parku. Kada cirkuzanti pokušaju da ih ubiju, Ghoulies polude i izazivaju haos medju posetiocima parka, što vodi ka eksplozivnoj završnici!
 
Osvrt:
Nakon "spektakularnog" prvog dela, bio sam dovoljno poremećen da pogledam i drugi nastavak iz ovog serijala, te svečano objavljujem da nemam nameru da gledam preostala dva dela, pa čak ni ako mi neko ponudi novac zauzvrat (a možda i lažem za ovu opciju Wink).

Ono što me je fasciniralo je da iako sam ovaj film prvi i jedini put do sinoć, pogledao davne '90. ili '91. godine, neke scene su mi ostale urezane u sećanju, ali i pored toga ne kapiram zašto sam toliko bio preplašen od ovog filma!? Frojde, javi se Smile.

Drugi deo ne nastavlja gde je prvi stao, čak u priču uvodi još jednog novog Ghouliesa, koji zna da leti, a i oni dobijaju dosta veću pažnju te se tako i znatno više pojavljuju u kadru i prvom planu. Naravno i dalje su isti zajebanti kao u prvom delu, i svakako neshvatljivo velike snage za njihovu sićušnu masu i nespretne pokrete. Nesrećni radnici cirkusa čak prizivaju i još jednog Ghouliesa koji je daleko krupniji i opasniji, inače "očinska" verzija Ghoulieja ćelavca (neki ga smatraju Hulkovim sinom Laughing).

Mala prednost u odnosu na prvi deo je smeštanje glavnice radnje u zabavni park i kuću strave, dok je sve ostalo uglavnom na istom nivou: radnja je pretežno dosadna, pojavljivanje Ghouliesa u scenama baš ide na živce const. prikazivanjem jednog po jednog u kadru, krvavih scena zapravo ima jako malo, a takodje, Ghoulies su ovde mnogo sličnijeg ponašanja kao Gremlini.

Po meni je najbolja scena u filmu odlazak mladog vlasnika zabavnog parka u toalet, sećam se da sam kao klinac imao žestok trip da odlazim sam u kupatilo zbog nje. Sve ostalo je booooring i u rangu prvog dela - jako jeftino i loše.
Ocena: Cry