Margret Ruth Kidder je rođena 17. oktobra 1948. godine u mestu Yellowknife u
kanadi. Kao dete se suočavala sa promenama raspoloženja i depresijom, stanjem
koje će se vratiti da je proganja kasnije u životu. Da bi joj pomogli,
roditelji su je poslali u internat gde je glavna uloga Julije u predstavi
«Romeo i Julija», zainteresovala za glumu.
Margot se
preselila u L.A. krajem 60-ih i ubrzo je igrala glavnu suparnicu Genea Wildera
u «Quackser Fortune Has a Cousin in the Bronx». Po savetu režisera tog filma,
Margot je otišla u Njujork da nastavi učenje glume.
Po povratku na
zapadnu obalu, preselila se u kuću na plaži sa svojom prijateljicom i
koleginicom glumicom Jennifer Salt. Njih dve su bile deo hipi društva koje su
činili perspektivni režiseri kao što su Martin Scorsese, Steven Spielberg i
Brian De Palma.
De Palma je
konačno počeo da se zabavlja sa Margot i jednog Božića, on je poklonio i Margot
i Jennifer upakovane scenarije za film koji je nameravao da producira. Taj film
zvao se «Sisters».
Hičkokov uticaj
na njegov rad je bio jako očigledan i te kritike će De Palmu pratiti većim
delom karijere. Ali ovaj film, o ubistvenoj polovini razdvojenih sijamskih
bliznakinja, bio je hit. Margot je bila perfektna u ulozi šizofrenične
bliznakinje koja je imala podeljenu ličnost. Njen francusko-kanadjanski akcenat
je u filmu besprekoran, ona je seksi, nepredvidljiva i – smrtonosna.
Margot je imala veliki trenutak u filmu kada divljački
izbode svog pratioca koji joj je upravo kupio rodjendansku tortu. Ta scena i
njena grčevita reakcija posle toga, može da pošalje žmarce uz Vašu kičmu.
Posle tog filma,
Margot je lako dolazila do posla. Pojavila se u brojnim televizijskim show
programima i TV filmovima, a 1974. se vratila u rodnu Kanadu da bi snimila film
režisera
Boba Clarka po imenu «Black Christmas».
To je zapanjujući
horor film sa tematikom Božića i preteča slasher podžanra koji će postati veoma
popularan narednih godina. U ovom filmu, Margot je glumila pijanicu i svadljivu Barb. Njenom
specifičnom bojom glasa i čvrstim držanjem, predstavljala je poslednju osobu od
koje bi očekivali da bude žrtva.
Iako netipična za
horor filmove, Margot ih je snimila pregršt. Posle snimanja «The Great Waldo
Pepper (1975)», ona je igrala Marciu Curtis u filmu «The Reincarnation of Peter
Proud» u kom je zvezda bio Michael Sarrazin.
A onda je
usledila uloga za koju bi svaka glumica ubila. Postala je veoma tražena nakon
uloge Lois Lane u filmu «Superman», koji je bio jedan od najvećih hitova
decenije i film sa kojim je najviše povezivana.
Sledeće godine,
Margot je igrala Kathleen Lutz u «The Amityville Horror». Taj film je snimljen
po navodno istinitom dogadjaju, a ona je potpuno simpatična u ulozi nevine žene
čiji muž (igrao ga je James brolin) postaje polako opsednut duhom čoveka koji
je pobio čitavu svoju porodicu u kući u koju su se upravo uselili.
«Superman» je
ubrzo doživeo nastavak, 1981. godine snimljen je «Superman II». Ovaj nastavak
je takodje bio hit. Ipak, kada je odlučeno da se snimi i treći deo, njena uloga
je drastično umanjena, zbog konflikta sa producentima. Na kraju, njeno
pojavljivanje u ovoj franšizi, dovelo je do puno posla u 80-im i 90-im.
1996. godine,
Margot je zadesila serija nesrećnih dogadjaja koja je kulminirala time što su
je pronašli u komšijskom dvorištu, očigledno izmučenu mentalnom bolešću.
Danas, ona je
opet dobro i postala je predstavnik različitih alternativnih programa oporavka
za mentalno obolele osobe. Njena glumačka karijera je ponovo aktivna i nadamo
se da ćemo je ubuduće gledati u sjajnim ulogama, jer to ova interesantna
glumica i hrabra osoba zaslužuje.
Nancy
Allenje rodjena
u Njujorku 24. juna 1950. godine. Iako je najpre želela da bude igračica,
učeći u srednjoj umetničkoj školi, ova kćer policijskog oficira ubrzo se
zainteresovala za glumu.
Preselila
se u Los Andjeles ali je bila bez posla. Nancyno ime se prvi put pojavilo na
ekranu u filmu «The Last Detail (1973)», ali je tek 1975. imala svoj zvanični
filmski debi u maloj ulozi autostoperke koja postaje žrtva u eksploatacionom
filmu o progonitelju i koji je imao nesrećan naziv «Forced Entry» (u kom je
takodje debitovala Tanya Roberts).
Ubrzo se
Nancy razočarala neuspehom u Tinseltownu i pripremala se za povratak u
Njujork. A onda joj je talentovani režiser promenio život. Brian De Palma dao
joj je odgovarajuću ulogu Chris Hargensen u filmu «Carrie (1976)». Ona je
poslednja čitala o filmu i ubrzo su njih dvoje postali ljubavnici i na kraju
su se venčali (1979. godine).
Chris je bila kurvasta i bezvredna,
lik bez osnovnog iskupljujućeg kvaliteta. Devojka koja je izvela neslanu šalu
na naslovnom liku i koja dovodi do smrti gotovo svih likova u filmu.
Plavokosa i sa nonšalantnim žvakanjem žvakaće gume, Nancy je bila idealna za
ulogu zle tinejdžerke.
Na
snimanju ovog filma Nancy i De Palma su se zaljubili. John Travolta koji je
takodje igrao u tom filmu se podsetio: «Ja sam bio taj koji je rekao Nancy da
se Brian loži na nju. Rekao sam joj da znam kada je muškarac zaljubljen, na
šta mi je rekla da sam lud i da mu se ona uopšte ne svidja. Tako je ostalo do
kraja snimanja kada mi je rekla da sam u pravu i da mu se ipak svidja.»
To je bio prvi od četiri filma na
kojima su saradjivali Nancy i De Palma. Ipak, odmah posle filma «Carrie», ona
je igrala u bajnoj odi Beatlemaniji «I Wanna Hold Your Hand (1978)» i igrala epizodu u ogromnom neuspehu
Stevena Spielberga iz 1979. godine po imenu «1941».
Nakon toga usledila su tri zaredom
filma na kojim su saradjivali nancy i njen suprug De Palma, prvo komedija
«Home Movies (1979)». Taj film nije bio zapažen, pa se režiser vratio
snimanjem svog omaža Hičkokovom filmu «Psycho». U slasheru «Dressed To Kill»,
Nancy je glumila kurvu koja beži od transvestita ludaka koji vitla sečivom.
«Blow Out»
je udružio još jednom Nancy sa Travoltom. U tom filmu je igrala ljubavnicu
političara uhvaćenu u užasnoj zaveri. U ova dva filma, Nancy je ličila na
loše devojke iz noir filmova ali je donela i izvesno osveženje.
U to vreme, ovo partnerstvo stvorilo
je raspravu. Magazin «Esquire» je objavio članak u kom se pitao kako De Palma
može da održava večitim takvo nasilje nad svojom suprugom. Zašto prikazuje
svoju ženu golu i toliko dosledno? Zašto svoju ženu a ne neku drugu glumicu?
De Palma se smejao na to i rekao: «Ja sam joj dao ulogu u «Carrie» pre nego
što sam je uopšte poznavao. Izgledala je dobro u «Dressed To Kill». Ti
filmovi su imali uspeha.»
Njihov brak nije potrajao i razveli
su se 1983. godine. Po izjavama zajedničkih prijatelja, njihov brak je
razoren zbog negativnih novinskih tekstova. Ali Nancy je nastavila da snima,
pojavljujući se u ulozi hostese u horor dokumentarcu iz 1984. godine «Terror In the Aisles». Snimci su bili sjajni, ali
projekat je bio uništen apsurdnom cakom da publika reaguje na scene sa
ekrana.
Ona je
poentirala njenim najvećim bioskopskim hitom, naučno-fantastičnim filmom
«Robocop (1987)» koji je odlično prošao na blagajnama i koji je doživeo
nekoliko nastavaka. Nancy je osamdesetih redovno snimala filmove, pa se
pojavila u hororima «Strange Invaders (1983)» i «Poltergeist III (1988)».
Svojim
radom, a naročito u njenim filmovima sa Brianom De Palmom, Nancy Allen je unela
seksipilnost i ranjivost u uloge koje su je odmah učinile simpatičnom kod
publike. Uvek je bilo žestoko gledati je u akciji.
Kao
što sam najavio, hororfilmovi.blog.rs dobija još jednu kategoriju,
posvećenu ženama koje su obeležile žanr, bilo glumeći u više filmova
žrtvu ili heroinu. Dakle, tzv. "Kraljice vriska" dobijaju sasvim
zasluženu pažnju, a odlučio sam se da prva bude Linda Blair, poznata po
legendarnoj ulozi devojčice opsednute djavolom u jednom od
najstrašnijih horor filmova, "The Exorcist". Razlog je taj što je imala
potencijal za mnogo veće domete, a završila je u niskobudžetnim
filmovima, kao i to što sam se kao klinac žestoko ložio na nju , zbog
uloge u stupidnoj komediji "Zapped Again!" u kom je igrala veoma sexy
nastavnicu. Inače, tekst je prevod sa sajta www.terrortrap.com
Linda Blair je rodjena 1959. godine u Sejnt Luisu, u Mizuriju. Dve
godine kasnije, njena porodica se preselila u Njuport, Konektikat i do devete
godine, mala devojčica je bila model za kataloge u Njujorku.
Imala je tek
10 godina, kada se pojavila u dva filma i sapunici ali i pored toga imala je
ambiciju da postane veterinar. Nakon toga usledio je poziv za casting za film
'The Exorcist', baziran na noveli Williama Petera Blattya. Priča o malenoj
devojčici opsednutoj djavolom izgledala je gotovo previše šokantna da bi se
pretočila u film.
Kada je
režiser William Friedkin upoznao Lindu, odmah je znao da je stvorena za ulogu.
On se sećao: «Upoznao sam je i bila je vrlo pametna i lepa. Njena majka je bila
veoma dražesna i draga; ona je sedela u sobi. Upoznao sam još nekoliko
devojčica takodje i bilo je nemoguće. Nisam mogao da doprem do njih na tom
nivou. Rekao sam Lindi: «Da li znaš išta o 'The Exorcist'-u?» A ona mi je
odgovorila: «Pa, ona udara majku u lice, izbacuje čoveka kroz prozor njene sobe
i masturbira sa raspećem.»
Na to sam
joj rekao: «Da li ti znaš šta je to… kako si rekla… masturbacija?». Ona je
rekla: «Da, to je kao drkanje, zar ne?». Ja sam rekao: «Da, to je to. Jesi li
ikad radila to?». A ona: «Naravno, zar vi niste?». Okrenuo sam se ka njenoj
majci i rekao: «Želeo bih da je testiram.» Pa sam je testirao sa Ellen Burstyn
i nakon toga je bilo jasno da je ona prava za ovu ulogu. »
Linda je
jasno bila zrelija od svojih vršnjakinja ali je bila i savršena za ulogu nevine
devojčice koja se našla u užasnim okolnostima. Bio je to zapanjujući debi,
takav da je nominovana za Oskara u kategoriji «Najbolja sporedna ženska uloga».
Iako je njen
demonski glas delo Mercedes McCambridge a i neki od uverljivijih pokreta su
odradjeni od strane zamene, njena gluma je bila zastrašujuća. Toliko dobra, u
stvari, da su novinari raspravljali o njenom mentalnom zdravlju nakon snimanja
filma.
Linda je
rekla piscu Marku Kermodeu: «Oni su pisali svakave stvari o tome kako sam
poremećena i da imam psihičke probleme… Publika je izabrala da vidi strašan
film i možda su želeli da veruju u te glasine što bi pomoglo u tom
zastrašivanju.»
Više na
osnovnom nivou, mlada glumica je bila fizički povredjena rekvizitima sa scene,
uključujući daskom za koju je bila privezana i koja se iznova spuštala i
podizala. Ovo bolno iskustvo je izbalansirano uspehom koji je film doživeo,
koji je bio senzacionalan i jedan od najboljih filmova iz tog perioda.
Posle «The
Exorcist»-a, Linda Blair je dobijala sočnije uloge na televiziji koje su često
bile kontroverzne. Jedna je dobila puno pažnje u to vreme, u filmu «Born
Innocent (1974)». Ona je glumila Chris Parker, devojku koja je pobegla od kuće
i koja završava utamničena u popravnom domu gde biva mučena i na kraju
silovana. Sledeće godine pojavila se u još dva televizijska filma «Sarah T -
Portrait of a Teenage Alcoholic» i «Sweet Hostage».
Kasnije je
pronašla sklonište u niskobudžetnim horor filmovima i snimila ih je podosta,
uključujući «Stranger in Our House AKA Summer Of Fear (1978)», «The Chilling»,
«Grotesque» i «Dead Sleep».
Jedan od
najboljih je «Hell Night (1981)» u kom je Linda igrala Marti, nevinu
kandidatkinju koja mora da provede noć u napuštenom zdanju kako bi bila
primljena u Sestrinstvo. Na nesreću, dva poremećena člana porodice koja je
ubijena u toj kući, i dalje nastanjuju kuću. Sledi mnogo krvave zabave.
Spremna,
voljna i sposobna da snima, Linda je igrala u uspešnim eksploatacionim
filmovima sredinom 80-ih, uključujući «Chained Heat», «Savage Streets», «Red
Heat» i «Savage Island». Ne treba zaboraviti ni ulogu u parodiji filma koji joj
je doneo veliku slavu, uz legendarnog Leslie Nielsena «Repossessed (1990)».
Danas, Linda
posvećuje mnogo vremena problemima vezanim za prava životinja kao i povremenom
pojavljivanju u cameo ulogama.
Opis bloga:
Kao mali mnogo sam se plašio horor filmova, a sada sam izrastao u velikog ljubitelja žanra. Razlozi za to su moj brat blizanac koji ih je oduvek neustrašivo gledao, odlični hrvatski sajt www.horrorhr.com,a i drugar Zlaja koji mi je predložio da započnem blog. Sve što pogledam predstaviću na ovom blogu, u nadi da ću zainteresovanima olakšati da izaberu film po svom ukusu i preskoče totalne promašaje (osim ako nije HorrorHr lično pošto on takve filmove ne propušta :) ). Na kraju, upozoravam sve posetioce bloga da se na njemu vrlo često nalazi materijal uznemiravajućeg sadržaja.
kontakt: hororfilmovi@gmail.com
My Great Web page
Kako sam nehotice zeznuo nešto u control panelu, odlučio sam da ionako bezvredni i ničemu korisni pretraživač bloga tzv. search izbacim sa istog. On nije imao nikakvu funkciju tako da to nije nikakva tragedija a posetiocima bloga savetujem da pretražuju filmove na sledeći način:
U svom browseru možete ukucati ime filma koji vas zanima a u dodatku morate dopisati i hororfilmovi.blog.rs i Google će Vam izbaciti link sa traženim filmom (naravno pod uslovom da se uopšte nalazi na blogu).